
Najbolje knjige 2019.
Ovu godinu pamtit ću kao dosta toga – kao godinu kada sam objavila roman koji planiram već nekoliko godina, kao godinu u kojoj sam se
Ovu godinu pamtit ću kao dosta toga – kao godinu kada sam objavila roman koji planiram već nekoliko godina, kao godinu u kojoj sam se
I ove sam se godine, sada već nekako tradicionalno, s dosta strpljenja i ne prevelikim budžetom, uputila na sajam knjiga.
Čuveni writer’s block – izvor noćnih mora gotovo svakog pisca i ona zla sintagma koju okrivljujete kada dokument stoji otvoren i gledate u njega, ali
Svima nam se dogodi. Počnete gledati stare slike ili pak čujete pjesmu koju ste obožavali prije nekoliko godina, a možda i pročitate stare poruke. Sjetite se možda nekih internih fora, događaja koje još uvijek pamtite i svega što ide uz ono što se zove nostalgija.
Kod mene je u pitanju bio jedan ponedjeljak popodne i dva kolokvija za utorak.
Optuživali su me da kopiram i kada sam svoj tekst napisala prije nego oni svoj. Odbijali su me čitati jer sam bila previše mlada da napišem nešto kvaliteto. Kada sam pričala o objavljivanju knjige prvi put, na licima sam im vidjela da misle da sanjarim. Slušala sam kako komentiraju neke stvari o meni kada su mislili da ne slušam. Kada sam im rekla da sam krenula u teretanu prije dvije godine, dali su mi mjesec dana. Ali, nisam odustala ni od jednog svoga cilja.
U prvih nekoliko razreda osnovne škole čitanje, pa samim time i pisanje, je meni predstavljalo nešto dosadno i doživljavala sam to kao neku prisilu. Ako ignoriramo činjenicu da sam prije nego sam krenula u školu, još dok sam neka slova pisala naopačke, ispisala (i iscrtala) cijelu bilježnicu o „Pustolovinama vile Pretty“ (naslov koji je nastao po slici i tekstu sa same bilježnice), ne mogu reći da sam prije otprilike sedmog razreda pisala išta više.
Reći će vam da se ne morate mijenjati i da ste savršeni onakvi kakvi jeste, a za neke je to sigurno i istina. Za mene nije bila. Nisam bila zadovoljna svojim tijelom, svojim ponašanjem, pa i mišljenju o samoj sebi. Bila sam previše stidljiva i povučena i imala sam užasan strah od javnih nastupa. Kada sam počela, korak po korak raditi na sebi, shvatila sam da je veliki dio te mržnje nestajao i da se predodžba o meni samoj promijenila. I tu dolazim do onog čuvenog klišeja – ako želiš da te drugi vole, nauči prvo voljeti sebe. Ali, ciljaj da budeš bolji. Ne zbog drugih, zbog sebe.
Bi li radije…
Čitala samo trilogije ili samo knjige koje nemaju nastavke?
Iako često nastavci znaju uništiti knjigu, odlučujem se za trilogije. Jedna knjiga, ako je dobro napisana, mi jednostavno najčešće nije dosta. Kada se zaljubim u neki svijet i neke likove želim čitati o tome koliko god mogu. Još uvijek čekam nastavke određenih serijala, a za neke knjige još uvijek žalim što nemaju nastavke.
Većini autora njihovi likovi prirastu srcu. Stvorite osobu, date joj ime, odredite kako se ponaša, što voli, kako se oblači, kakve snove i kakva nadanja ima. Dok neki grade svoje likove u procesu pisanja, ja sam od onih koji voli sama sebi posložiti karakterizacije glavnih likova, a tek onda krenuti na samu radnju. U ovome mi procesu fizički opis igra najmanju ulogu, iako glavnu ideju najčešće dobijem odmah kad i ideju za samu radnju.
Gužva tolika da se ne vidi ni pod, nepodnošljiva vrućina i tisuće i tisuće knjiga; Dobrodošli na Interliber, najveći sajam knjiga u Hrvatskoj. Unatoč neizbježnim nedostatcima, ovaj je sajam stvarno nešto na što se svakom knjigoljupcu isplati otići – ako ne zbog popusta, zbog činjenice da će naći toliko knjiga na jednome mjestu, a usput i poslušati razne promocije ako to želi.
Tako sam i ja već ne znam koju godinu za redom kupila kartu za Zagreb, sjela u jutarnji bus i provela subotu i nedjelju na sajmu. Iako zbog budžeta nisam uzela sve što sam planirala (a kupila sam nešto što uopće nije bilo na popisu), poprilično sam zadovoljna rezultatom.
Copyright © 2022 Andrea Tomić