Mlada spisateljica Andrea Tomić (Osijek, 1997.) iza sebe ima već tri romana: Okovi prošlosti (Udruga građana Hrast, Osijek, 2013.), Okidač boje pepela (2017.) i The Storyteller/Pripovjedač (CreateSpace Independent Publishing Platform, 2017.). Prvi je povijesno-ljubavni roman čija je radnja smještena u antičku Grčku, u svijet nakon sukoba Spartanaca i Ahejaca, drugi je ljubavno-kriminalistički o mladoj djevojci u svijetu bandi, a treći je objavljen na engleskome jeziku, s autoreferencijalnom i ljubavnom tematikom na tragu Šeherezadinih pripovijedanja. Ono što je zajedničko svim trima knjigama je smještenost romantične radnje u neki drugi kontekst (povijesni, kriminalistički) te (ne)mogućnost njezina ostvarenja na tragu uzbuđenja najboljih ljubavnih priča.
Grad zvijeri, njezin četvrti roman (Matica hrvatska, 2019.), urbani je, ljubavno-kriminalistički roman, smješten u neimenovani grad i antagonistički kontekst suparništva dviju bandi – Gavrana i Škorpiona. Glavni likovi su Nick Raven, beskrupulozni vođa Gavrana i Anabelle Rose, pripadnica Škorpiona sa zadatkom tajnoga agenta/špijunaže u protivničkoj bandi. Roman ima sve: ljubavne i krimićke peripetije i zaplete (nesretna ljubav, smrt, poluzabranjena ljubav, gotovo pogibija glavne junakinje na kraju), dobro razrađene likove i radnju, čak i mali podtekst koji se očituje u ljubavi prema gradu.
Radnja je strukturirana tako da se napetost i glavna dinamika odvijaju između dvaju glavnih likova, ali na više razina. Iako u službi špijunke, mlada Ashlyn (njezino drugo „ime“) razvija osjećaje prema Nicku Ravenu, preispituje sebe, svoj život i odanost bandi Škorpiona. Nick Raven se isto prikazuje kao ambivalentan lik jer se pred čitateljem tijekom romana otkrivaju sve strane njegova karaktera, i dobre i loše. Kroz njihov odnos prikazana je i ljubavna, ali kriminalistička tematika (odnosi bandi, njihovo funkcioniranje), kao i egzistencijalna (izričito ili suptilno prikazana uvjetovanost likova njihovim postupcima i sudbinom). U romanu postoje i sporedni likovi (bivši dečko, najbolji prijatelji, djevojčin brat) koji su dobro okarakterizirani i bitno sudjeluju u razvoju priče.
Roman ima 29 poglavlja, počinje prologom i završava dvama epilozima (zvijer i ljepotica) u kojima se otkriva kraj dvaju glavnih likova. Andrea Tomić, bez obzira na mladost, ozbiljno pristupa tekstu, a narativ je logično i tekstualno promišljen te razrađen na više od 300 stranica. Poseban šarm ovoj knjizi daje urbana tematika (rijetko hrvatski pisci pišu o takvim temama), stil pisanja (nježan, ali povremeno i surov) te smještanje glavne radnje u „američki“ diskurs, zajedno s imenima i pripadajućom nomenklaturom. Isto tako, dobar je omjer između dominirajućih tematskih okosnica što daje napetost radnje do samoga kraja koji je pomalo neočekivan (sve njezine sastavnice vode čitatelja u jednome smjeru, no autorica ne upada u zamku „običnosti“).
Zaključno bi se moglo reći kako je hrvatska književnost dobila mladu autoricu koja se ne libi ući u drugačije narative i tematike, koja ozbiljno pristupa tekstu i njegovu razvoju, koja je za svoje godine prilično plodna i vrijedna (četiri romana, svaki ima impozantan broj stranica), ali i ozbiljna u svome radu (profesionalna internetska stranica, objavljivanje online i na engleskome jeziku) te će biti zanimljivo gledati u kojemu će se smjeru razvijati i što će nam ponuditi u budućnosti.
Fotografija: Martina (@the.book.monster)
Tekst: Livija Reškovac
