Recenzije (Grad zvijeri, Okidač boje pepela)

Ovaj sam roman iščekivala kao ozebli sunce, uzbuđeno čekala dan kad će mi ga poštar konačno donijeti. Oni koji me poznaju jako dobro znaju koliko volim Andreino pisanje, pratim njen rad već godinama i sa sigurnošću mogu reći da je ovim romanom nadmašila samu sebe. Priča prati dvoje likova: Nicka Ravena, okrutnog i bezdušnog vođu bande koja vlada neimenovanim gradom i Annabelle Rose, pripadnici suparničke bande koja je dobila zadatak da mu se uvuče pod kožu i uništi ga. Ono što ovaj roman čini posebnim je njegova surovost u nježnosti. Autorica ne bježi od oslikavanja njegovih protagonista onakvima kakvima uistinu jesu, Nick Raven surov je u onolikoj mjeri u kolikoj svi ostali pričaju o njemu, Annabelle Rose u doticaju je sa svojim konfliktnim osjećajima i vrlo kritički se osvrće na situaciju u kojoj se našla. Lajtmotiv ovog romana je Grad – Nickova jedina ljubav, opsesija, želja da vlada njime. Način na koji je isti opisan uvodi dublju psihološku karakterizaciju Nicka Ravena kao metaforiziranog toksičnog ljubavnika, čudovište koje ljubi svoju žrtvu. Nick Raven voli moć više nego ikoga. Ovo nije ljubavni roman, premda u njemu ima ljubavnih elemenata. Ovo je prije svega roman lika čiji su vanjski zidovi temeljeni na sukobu dviju bandi i želji za osvetom. Andrein stil je poetski, nježan, na trenutke grub i okrutan, vividan u svojoj jednostavnosti. Topla preporuka svima. Sigurna sam da je riječ o romanu o kojem će se još dugo pričati i koji će još dugo biti čitan.

 5/5

Barbara Jurić

Imajući u vidu dosadašnji njen opus, Tomić izuzetno vlada ovom novom tematikom. Stavljajući samu fabulu u drugi plan, do izražaja dolazi karakterizacija likova. Izuzetno realni likovi, koji iskaču iz okvira očekivanog, čine savršen spoj mogućeg, očekivanog i neičekivanog, kao i savršen spoj protagonizma i antagonizma u jednom liku. Ljubavna priča koja ovoga puta nije pobijedila, nije dovela u pitanje snažne karaktere, koji ovoga puta ne ginu za ljubav, ne popuštaju pod silom ljubavi, već ostaju u borbi za goli život, igrajući nemilosrdnu igru između dobra i zla, želje za osvetom te straha od budućnosti koja se ovoga puta završava na jednostavan način koji se jako rijetko sreće u pričama, ali je, nažalost, u svijetu u kojem živimo jako realna. Tomić nam donosi slikovit prikaz borbe jedne žene koja je izližena sili života i koja je sama sebi jedini štit, a čija je ženstvenost njeno jedino oružje. U igri koju je igrala, njeno oružje nije bilo dovoljno jako da joj obezbijedi opstanak.

Stilski precizno, sadržajno vrlo jednostavno i privlačno, Tomić je ovog puta bila na visini zadatka.

 5/5

Merima Komić

Kada sam čula da izlazi novi roman Andree Tomić, odmah sam pohrlila po njega. Njezin Okidač boje pepela toliko me oduševio da nisam uopće trebala znati o čemu će biti ova knjiga.

Ova knjiga zamišljena je kao moderna interpretacija Ljepotice i zvijeri. Samo što je u ovoj priči kraljevstvo grad, dvorac je stan a dvorjani su članovi bande. Iako se priča temelji na bajci i pisana je vrlo bajkovito, ona je jako realna. Naime, nekako su isprepleteni dijelovi bajke i zbilje, dijelovi neke mistične čarobnosti sa surovom i strašnom realnosti koja vrlo lako može biti i naš svijet, naš grad.

Okidač boje pepela i Grad zvijeri imaju nešto zajedničko, a to je ni manje ni više nego glavni lik-Nick. Prikazan kao potpuni negativac u Okidaču, ovdje nam je prikazan sa drugog kuta- kao ljubavnik, kao prijatelj, kao „najbolji“ vođa bande, vladar grada. No, je li zvijer iz prve knjige ostala zvijer, ili je samo to njegova krinka? Kakav je Nick zaista?

Ono što je genijalno kod ovih knjiga jest što zapravo nisu nastavci te možete čitati Grad zvijeri bez da ste prije toga pročitali Okidač boje pepela. No, ako vas zanima recenzija za Okidač, kliknite ovdje – https://martapalace.blogspot.com/2018/07/andrea-tomic-okidac-boje-pepela.html (No ne prije nego što ovu pročitate do kraja :))

Dakle, što još trebate znati o ovoj knjizi…

Prvo, ako već niste shvatili, ovo je knjiga hrvatske spisateljice. I možemo biti jako ponosni na to, jer smo sa ovakvim knjigama u rangu sa piscima engleskog govornog područja (uopće ne pretjerujem).

Drugo, ovo je bajka realnog svijeta. I nema princa na bijelom konju.

Treće, knjiga zapravo govori o ratu gradskih bandi i o borbi za vlast nad gradom. Nick je zvijer koja kontrolira grad i ništa ne prepušta slučaju. Sve zna i pomno prati svoje neprijatelje te ih kažnjava na najprimjereniji način- ubojstvom.

Četvrto, ljepotica u priči zbilja je ljepotica, kao što je i zvijer zbilja zvijer. No, hoće li se zvijer na kraju pretvoriti u princa i ljepoticu učiniti svojom princezom ili je za ovu zvijer čarolija već istekla?

Peto, uz knjigu ćete dobiti prekrasan odgovarajući bukić, broš ružu i sliku. Samo ću vam ovdje ostaviti link gdje je možete naručiti i ništa više neću reći. Zahvaliti mi možete kasnije. https://andreatomic.com/trgovina/

Šesto, toliko me Andreine knjige uvuku u priču da samo želim čitati još i još… Nadam se da ćemo imati prilike u budućnosti čitati još njezinih knjiga, nadam se nekom nastavku ili još nekoj priči o Nicku i svim ljudima koje pokušava „spasiti“ kako bi zapravo spasio samog sebe.

Sedmo, knjiga je puna prekrasnih citata koje vrlo lako možete izvući i oblijepiti njima sobu ili ispuniti dnevnik, rokovnik ili što već… Vrlo su bajkoviti.

Osmo, ne razumijem kako me opet Grad zvijeri mogao izbaciti iz takta, isto kao što je to napravio i Okidač boje pepela… Ne očekuješ neke stvari od ovakve knjige, ali u ovom slučaju to je savršeno.

Deveto, obožavat ćete likove. Željet ćete razgovarati s njima, popiti kavu, pitati ih- kako si?

Deseto, volim što mi je ova knjiga bila zadnja pročitana u 2019. te što je prva recenzija u 2020. Zaslužuje ovo.

Mogla bih ovako nabrajati i do 100, no ni meni se to ne bi dalo čitati. Radije samo uzmite knjigu u ruke. Nećete požaliti.

 5/5

Marta Bašnec

Glavni junaci ove priče su Nick Raven i Anabelle Rose. Oboje se nalaze s druge strane zakona, ali ipak ne u potpunosti na istoj strani. Nick je vođa Gavrana, bande koja vlada cijelim gradom i koja je strah i trepet drugim bandama. S druge strane, Anabelle je pripadnica Škorpiona i to od trenutka kada ju je vlastiti brat prodao kako bi si osigurao bolji status. Njihovi putevi nisu se susreli sve do trenutka kada je Anabelle primorana promijeniti identitet i postati članicom Gavrana kako bi se uvukla Nicku u srce te uništila i njega i njegovu bandu.

„Neke zvijeri su, ipak, ostale budne.
Takvi su voljeli melodiju noći. Skrivala je svaku njihovu manu, svaki zlobni smiješak, svaki ožiljak na njihovoj koži i svaki nož zaboden u leđa.“

Anabelle postaje Ashlyn Thorne, uplakana, nesigurna, slomljena i sramežljiva djevojka, baš onakva kakva bi Nicku zapela za oko. On ju uzima pod svoje okrilje, a tetovaža tri gavrana na njezinim rebrima predstavlja simbol članstva u bandi. Kao jedina ženska članica ubrzo postaje zanimljiva Nicku i na neke druge načine te počinju provoditi sve više vremena zajedno. Ni jedno ne zna u kojem smjeru bi njihov odnos mogao krenuti, javlja se pitanje ima li Nick uopće srce ili je zaista Zvijer koja ne preže ni od čega. Hoće li Ashlyn uspjeti potisnuti hrabru i snažnu Anabelle u sebi ili će Nick posumnjati u njene namjere i prije no što ona provede osvetnički plan do kraja?

Odnos između Nicka i Ashlyn postao je veoma zanimljiv i mnogo dublji no što su oni zamišljali da bi se moglo dogoditi. Ono što me malo iznenadilo jest brzina kojom je Nick stekao puno povjerenje u Ashlyn te joj odlučio povjeriti ozbiljne i velike zadatke, pogotovo uzmemo li u obzir njegovu osobnost i reputaciju. Autorica je i sama to istaknula te je Nick u razgovoru s jednim članom Gavrana komentirao i opravdavao svoje povjerenje prema Ashlyn pa mu to nisam zamjerila. Ipak, nedostajalo mi je više detalja o Nickovoj prošlosti, ali i Anabellinoj. Jako su dojmljivi likovi i voljela bih znati puno više detalja o njihovim životima te što je sve bilo potrebno da se nađu tu gdje jesu. Svidjelo mi se kako je autorica gradila njihov odnos te nam daje uvid u promišljanja obiju strana. Volim kada imamo priliku sagledati istu situaciju sa stajališta svih glavnih aktera.

Svidjelo mi se što ova knjiga odudara od knjiga koje inače čitamo. Kroz knjigu se isprepliću želja za osvetom, zabranjena ljubav, višestruke izdaje, smrt, potreba za neopisivom moći, surove situacije i slikoviti opisi svega navedenog. Autorica je kreirala poseban svijet i s lakoćom nas uvukla u njega. Imam želju čitati još i još, javljaju mi se brojna pitanja, ali tješi me što kraj knjige da naslutiti i nastavak. Bojim se da bi on mogao biti još brutalniji, s čime će se moja romantičarska duša teško nositi. No ipak, jedva čekam!

Autorica ovog odličnog romana je Andrea Tomić. Ono što iznenađuje jest činjenica da je Andrea rođena ne tako davne 1997. godine i sa svoje 23 godine ima već 4 romana iza sebe. Iako je ovo prvi njezin roman koji sam pročitala, nije i posljednji. Također, svima vama bih preporučila da se prepustite svijetu bandi i provjerite može li ljepotica promijeniti i ukrotiti zvijer.

Roman vrvi odličnim citatima kojima nisam mogla odoljeti pa ih je ova recenzija prepuna, ne zamjerite.

 5/5

Učiteljica čita

Grad zvijeri je ljubavno- kriminalistički roman u kojem se isprepliću životi glavnih likova Nicka Ravena i Anabelle Rose. Oboje su pripadnici bandi, ali suparničkih. Nick je vođa Gavrana, opasan tip koji ne preza ni pred čim da dobije ono što želi. Oduzeti život osobama koje su to zaslužile nije mu nikakav problem. On obožava svoj grad, voli što je napravio od njega i od ljudi koji žive u njemu. Ljudi ga se boje, druge bande mu rijetko kad rade probleme, a ako i pokušaju to nikada ne izađe na dobro jer Nick drži sve konce u svojim rukama. U kasnim noćnim satima voli zaviriti u koju čašicu viskija, ali ujutro je uvijek spreman za svoju rutinu, kava i cigareta s pogledom na grad koji je smatrao svojim.

Anabelle Rose je djevojka koju je brat uvukao u svijet bandi, da bi ju na kraju izdao i prodao Škorpionima za svoju vlastitu korist.

Za svoju bandu je uvijek ispunjavala zadatke bez greške, ali kada joj šef bande dodjeli novi zadatak nije bila sigurna da li će ga moći izvršiti. Nevoljko ga je prihvatila, jer želja za osvetom je bila prejaka. Plan je bio uvući se u život Gavrana, a pogotovo u život Nicka Ravena i uništiti ga. Saznala je sve o Nicku, stvorila sebe kao novu djevojku, krhku i slomljenu, baš kakve on voli i krenula u osvetu.

Ashlyn Thorne je bila nova osoba koju je stvorila, totalna suprotnost nje same. Od nasrtljive i često pijane djevojke pretvorila se u uplašenu i napuštenu. Nick ju je uzeo pod svoje ni ne sluteći što mu se sprema.

Od čovjeka koji ju na početku nije ni doživljavao, Nick je postao čovjek koji s Ashlyn dijeli krevet. Iako su se žene često vezale za njega i htjele nešto više, on nikada nije bio tip za veze i uvijek je bio on taj koji ostavlja.

Nakon tjedana i tjedana provedenih zajedno, Ash primjećuje da je toliko malo saznala o Nicku, ali i to da počinje osjećati nešto prema njemu. Prema zvijeri koju je došla uništiti. I on se počinje ponašati drugačije, uvukla mu se u onaj mali dio srca koju mi je još preostao, otvara joj se i nudi joj poslovnu ponudu koju neće odbiti. Uz titulu ljubavnice koju već ima, postala mu je poslovna saveznica. Žena koja će vladati gradom uz svog najvećeg neprijatelja, sve dok ne shvati da je namjerno i s ciljem bačena zvijeri u naručje, i da je opet izdana od ljudi kojima je vjerovala.

Hoće li Ashlyn uspjeti u svojoj osveti, ili će zvijer pokazati svoje zube i uništiti ju na način kojim je do sad uništavao svoje neprijatelje, saznajte sami 🙂

Meni se ovo dvoje totalno uvuklo pod kožu, bilo je trenutaka kada nisam znala na čijoj sam strani, znam jedino da sam cijelo vrijeme pred kraj razmišljala i navijala u sebi da prebrode sve što ih je snašlo i da ostanu zajedno!

Tople preporuke za ovu knjigu punu spletki, ali sa dozom romantike.

S nestrpljenjem čekam što će nam Andrea Tomić sljedeće pripremiti!

 4/5

Lea Renić

Nick Raver živi u svijetu bandi, alkohola i droge. Opasna je zvijer i otkinuo je svaku latici sa svoje ruže dok je vodio Gavrane. Gavrani su bili centar njegova svijeta. Mnogi su ga poštovali, nikad nije bio voljen niti je ikoga volio. Svoju bandu Gavrana je smatrao svojom obitelji, za njih je bio spreman dati sve.

U Nickov život i njegovu bandu dolazi pripadnica ženskog roda Anabelle Rose. Ona je pripadnica druge bande Škorpiona i bila je protiv Nicka i Gavrana. Njena misija je bilo pridobiti na svoju stranu Nicka Revera, osvojiti njegovo srce, pridobiti njegovo povjerenje i uništiti njegovu bandu iznutra. Morala se pretvoriti u čistu suprotnost od one koje je bila, pretvarala se u krhku i slomljenu djevojku i nevinu baš kao što i Nick voli.

Dobila je novo ime Ashlyn, svoje nove uloge. Sve što je dobila od vođe Škorpiona su bile laži, al ona to nije znala. Morala je otići iz kuće u kojoj je živjela, da bi se pridružila Gavranima. Ta ideja joj se nije svidjela, al odlučila se osvetiti zato jer je izgubila osobu koja je jedina marila za nju i osjećala je ljubav prema njemu.

Nakon što je Ashlyn neko vrijeme provela sa Gavranima, više nije znala tko je zapravo ona. Koja priča zapravo pripada njoj, ona koja je bila Anabell i pripadnica sa svojim Škorpionima ili možda više ona koja se pretvarala u krhku da pridobije Nicka. Znala je da nije smjela, al ona je znala da je zavoljela Zvijer. Osjećala je u vezi s njim požudi imao je znala da je čudovište.

Voljela je s njim provoditi jutra u njegovom stanu, nakon što bi proveli noć zajedno. Ujutro bi bez previše priče pili kavu i gledali kroz prozor na ulicu, gledali u grad kako se pokreće.

S nijednim članom nije pričala osim sa Nickom, nekima čak nije znala ni imena. Dok bi Nick izbivao iz grada, ona bi provodila sve vrijeme u svojoj sobi.
Čitala je knjige, razmišljala da odustane od svega dok još ne bude prekrasno i vrati se u Škorpione. Al znala da je to nemoguće, morala se priviknuti na svoj novi život. S Nickom ili bez njega.

Ocjena za ovaj roman dajem 5+, bravo Andrea. Samo tako nastavi da nam izdaješ svoje knjige.

 5/5

Šaptačica knjiga

Even though Okidac boje pepela is a little better for me, I still really loved this book. One of the things I liked the most is that it had way more “gang action” than previous book, which was interesting to read. I loved dynamic between our main characters and ending was awesome in my opinion. I also really like how Nick didn’t suddenly become this redeemable character and he stayed pretty much the same, maybe even worse.
The only thing I wished is more scenes with Liam Tate, but those are just my personal preferences ( I need a book about him ASAP).
All in all, this was an amazing book and you can understand it even if you never heard of Okidac boje pepela.

 5/5

Anita

Ova knjiga nije ispunila moja očekivanja. Daleko od toga, nadmašila ih je.

Pročitala sam već dvije knjige ove mlade autorice: Okove prošlosti, njen prvijenac, davne 2013., a roman na engleskom jeziku The Storyteller pročitala sam prije gotovo godinu dana tako da sam već mogla pretpostaviti što mogu očekivati od njenog novog djela. Međutim, sva ta očekivanja je okrenula na način kakav još nisam još vidjela u njenim djelima.

“Okidač boje pepela” priča je o June Aldred, djevojci čiji su roditelji ubijeni pred njenim očima kad je bila dijete, djevojci koja je morala postati dio bande koja je ubila njenu obitelj i o tome kako život ide dalje kad pomislimo da je stao.

Ono što mi se najviše dojmilo su nijanse sive koje postaju sve izraženije što više zalazimo u radnju. Psihološka karakterizacija likova glavnih igrača odlično je napravljena. Svidjelo mi se to kako autorica nije napravila onu tipičnu priču o dobroj djevojci koja je okružena zlim ljudima. Gotovo svi likovi u ovoj priči mogu se smjestiti u neko sivo područje, nisu ni dobri ni loši, ni crni ni bijeli. Samo su ljudi usprkos svim predrasudama koje June ima, autorica nije zazirala od toga da suptilno pokaže čitateljima kako June ipak nije uvijek u pravu.

Naravno, treba pohvaliti i sam stil pisanja koji svakom novom knjigom postaje sve ljepši i izbrušeniji. Poetske, lako čitljive i ritmične rečenice kojima Tomićka izvrsno barata odlično su postavile atmosferu čitavog djela, karakterizacija likova i stvaranje svijeta odlično su doveli priču do točke kada je plesala na granici magijskog realizma.

Na samom kraju ovog osvrta želim zahvaliti Andrei na tome što mi je pružila priliku da među prvima pročitam njen novi roman. Možda ću malo istrčati pred rudo ovom rečenicom, ali prilično sam sigurna da bi ova knjiga mogla postati vrlo draga ciljanoj publici. Topla i iskrena preporuka

 5/5

Barbara Jurić

Uvijek mi je drago kada vidim da se i na hrvatskoj sceni pojavljuju novi, fantastični mladi pisci koji svojim pisanjem ostavljaju bez daha. Želim se zahvaliti autorici Andrei Tomić jer mi je dala tu čast da pročitam među prvima njenu novu knjigu. Knjiga okidač boje pepela je sve samo ne obična. Njeni likovi su zanimljivi, neobični kao i sama radnja zbog koje je knjigu nemoguće ispustiti iz ruku dok ne dođeš do kraja njenih korica.

Ako vam već sam naziv knjige nije privukao dovoljno pažnje, pročitajte opis i krenite sa čitanjem prvih stranica jer vjerujte mi, bit ćete uvučeni u svijet o kakvome niste mogli ni sanjati.

 5/5

Sandra Kolar

Potaknuta romanima i tekstovima koje sam čitala ranije, a koje je napisala Tomić, od ovog romana sam imala velika očekivanja. Najveći dio istih je i ispunjen. Ono što je zanimljivo za ovaj roman je to što je prepun dinamike i rijetko koji čitaoc može ići ukorak sa radnjom po pitanju svojih predviđanja. Likovi i scena su dobro odrađeni i vjerujem da se svako može poistovijetiti sa nekim od likova. Za razliku od storytallera, gdje su bajkoviti likovi stavljeni u nesvakidašnju situaciju, ovdje je jedan od glavnih motiva život sasvim običnih likova u tek naizgled običnom svijetu. Autorica balansira između dobra i zla izražajnom sigurnošću što je na neki način i opravdanje sivila iz naslova. Također, ona balansira između ljubavi i strasti, između instinktivne želje za životom i trenutaka odustajanja, također balansira između slika jakih ljudi koji se redovno slamaju kada se zatvore u četiri zida.
Želim dodati da je tekst čitljiv, poglavlja su dinamična, dijalozi vjerodostojno preneseni, a paragrafi ispunjeni emocijama nas tjeraju da se stavimo u kožu likova.
Na kraju bih dodala: Svi smo mi pomalo June Aldred

 5/5

Merima Komić

Stvari nikada nisu onakve kakvima se čine…
Tu negdje, duboko ispod ljuske krije se nešto poput ožiljka.
Dovoljno da zagolica, ostavi nespremnima baš i u onim najmanjim sitnicama.
Odatle izvire ponos, ta želja za upornošću i time si stvaramo štit.
Usprkos tome ta ljuska se ponekad razbije i začudo, ožiljak ne može boljeti, a boli; zaboli…
Nju je boljelo i previše, ona se skrivala predugo, možda iz nemilosrdnog straha, onoga kojega ni sama sebi nije mogla priznati. Svakako je bila svjesna što može i što želi, ali ne i onoga čemu bi zapravo trebala pripadati. Prvenstveno sebi.
U svom tom „neredu“ osjećaja često se pitala ima li još netko slične sposobnosti ili su ona i Sam jedini?
Na njenu sreću ili nesreću June je ipak uspjela „u silnom neskladu naći izniman sklad“ i „kada je prihvatila tugu shvatila je da ju i sreća čeka tamo negdje.“

Andrein roman poučnog je štiva koji zahtjeva pozornost i usredotočenost upravo zbog same dubine koju za sobom povlači. Kada uronite u stvarnost tih riječi poželjet ćete ne uzimati novi udah zraka, jednostavno vam neće trebati. Shvatiti ćete što zapravo znači „okidač boje pepela“ i ta spoznaja zalediti će vam krv u venama.

„Ovoga puta nije odlučila zakopati prošlost negdje gdje neće misliti na nju, već ju prihvatiti onakvu kakva je i iskoristiti ju da izgradi budućnost.“

Srdačno preporučam

 5/5

Karolina Obradović

“Ne vjerujem u nove početke. Ne možeš obrisati neka poglavlja svoga života, to tako ne ide. Možeš samo ispisati još dovoljno dobrih poglavlja da se ona prva zaborave”

“Ne možeš prerasti ljubav. To je kao da kažeš, ne znam, da si prerasla disanje.”

—

“Okidač boje pepela” je YA ljubavni triler s elementima fantastike, a autorica ovog majstorski odrađenog romana je s naših prostora, talentirana Andrea Tomić.
Čak i sami početak romana počinje napeto, i tragično – jedanaestogodišnja djevojčica postaje siroče, a da stvar bude još gora, osoba koja je ubila njene roditelje je uzima pod svoje u svoju bandu “Gavrane”. S vremenom otkriva kako je dobila i neobične sposobnosti – vidi osjećaje ljudi u obliku maglice boja. No to odlučuje zadržati za sebe i odlučuje preživjeti bez obzira na sve.

Ma koliko god pisala o ovom romanu malo je. Opisi likova su mi savršeni, prikazi njihovih osjećaja još bolji, ustroj rečenica i stil pisanja je čaroban. Sviđa mi se tok radnje. Volim dio gdje se spominje Edgar Allan Poe, i povezanost June s njime. (Anabel Lee je i meni najdraža pjesma).

Jedino što mi je malo zasmetalo su bile pravopisne i gramatičke greške na početku romana (za koje se nadam da je autorica ispravila u 2. izdanju), ali što sam više čitala, to sam se više udubila u radnju da su mi postale zanemarive.

Šteta što ovako divno djelo nije primijetio netko od naših izdavača – autorica se sama pobrinula da objavi roman i veliko hvala joj na tome.

 5/5

Božana

Ovo je jedna knjiga o kojoj bi se dalo puno raspravljati.

Uvod me podsjetio na jednu drugu knjigu, i davao je naslutiti sasvim drugačiju priču od one kompleksnije koja me dočekala. Djevojka koja biva oteta, prisiljena je živjeti s ljudima koji su joj ubili roditelje… Čovjek bi pomislio da stalno sniva odmazdu, i to toliko jaku da će ih uništiti jednom za svagda. No, realnost biva drugačija, i to je ono o čemu čovjek treba razmisliti prije nego izgovori one slavne riječi: “Ja bih ovo ovako… ja bih ono onako…” jer zaista, tko se može toliko poznavati da točno zna što bi u kojem trenutku rekao ili napravio?! Ponekad se treba “spustiti na zemlju”, a ne “nosom parati oblake” i ponašati se kao da zna sve tajne ovoga svijeta.

Rekla bih, da tijek radnje u ovoj knjizi, više odgovara realnosti nego nekakvoj bajci koju svi zamišljamo. Jer, doista, svijet nije crno-bijeli, a događaje u našim životima ne možemo staviti na hrpu “smeće” ili “sreća”.. Treba svijet obojati bojama, baš kako je to Andrea napravila u ovom romanu. Mislim da je baš smisao ovoga romana “ne gledati svijet kroz ružičaste naočale”!

I da ima tu dijelova u kojima dah zastaje, i ima dijelova u kojima navijaš za glavne likove… zatim ima dijelova u kojima želiš osjećati ono što oni proživljavaju, i opet, ima i dijelova u kojima želiš pobjeći od svega! Sve u svemu, vrijedi pročitati pa kako se kome svidi…

Od očekivanog trilera, dobila sam fikciju s naglaskom na ljubavnu priču, i to snažnu ljubavnu priču kojoj je dokaz ono što se nalazi na 289 stranici, ali… nemojte viriti. Pokvariti ćete si ugođaj.

Gordana Malančuk

Before I start the review, I would like to say I’ll do it in English because I want all of my book friends to be able to understand it, and because I saw the author has in mind to translate it. That being said, let’s start.

First of all, I don’t know whether I love or hate this book, because it left me with so many emotions. Andrea’s writing style is absolutely brilliant, easy to read and I have to admit that I loved it. She’s one of not so many authors that actually made me love the sweet romantic scenes, I haven’t gagged or rolled my eyes a single time like I usually do. I actually enjoyed the way she wrote romance parts in this book.

The story was very original and I had my interest from start to finish. We are following a girl called June Alfred who, due to some unfortunate circumstances, ended up in some kind of mafia gang. Also, June has a little secret, she can see people’s emotions that are flying around them like aura. And one day, she meets a boy Samuel who’s aura is the color of rainbow. And that’s basically where all the hell breaks loose. I’m not gonna go much with the story, I never do because it doesn’t work for me and I’m not good at such reviews, so I’ll just leave it at my opinions.

I loved how Andrea touched all kinds of subjects, from the loss of the family and friends, kidnapping, even rape and, in my opinion the most important, mental health. We don’t see mentally ill people in books much and I was so happy to have a main character who is obviously suffering from depression, PTSD, anxiety and panic attacks. I loved that Andrea didn’t use Sam as the cure for her illness, yes he did help her with her fighting against it and she was a lot more happier with him. But he didn’t end her illness.

One more thing, that I liked are her characters. Every single one of then. Even Nick. They’re amazingly and realistically written, there’s no good and bad characters. They’re all grey, they’re all both good and bad. And I loved that. They all annoyed me at some points, June with her hot and cold games or when she was being a total bitch to Liam. But now, Liam wasn’t any better, I hated the bad boy mask he used to shield himself, how he treated everyone.. but I loved him, I really did he’s amazing. I found Nick beyond interesting, even tho he was the bad guy of the book, and I’m tiny bit sad there wasn’t more of him. The only two that didn’t annoy me were Antoan and Sam. They were the sweetest boys I’ve ever read about.

Now I’m gonna talk about the deaths in this book, because even tho they were realistic and kinda to be expected, they still killed me.

And last but not least, I’m happy Liam kinda reedemed himself by helping June in the end. And I’m also glad, that even tho there were two boys in love with June this book wasn’t a classical love triangle fight for the girl.

And finally, I highly recommend this book to everyone, I was very sceptical because it’s by Croatian author and I basically hate anything Croatian (I’m such a patriot I know). But this, showed me that I shouldn’t judge so quickly because this books was absolutely amazing. So, dear everyone reading this review, suck up that prejudice and read this book.

 5/5

Barbara Koren

First of all, this book must be translated in English, because everybody needs to read this. For this reasons my review will be in English.

I remember reading this story when it was just another idea on Wattpad and I remembered once again why I loved it so much and why Andrea is my favorite Croatian author.
Her writing style is very simple to read but still her sentences have so much emotional weight. Every now and then I had to stop reading and just think about her sentences because they are that good.

The only thing I have to admit is that I was skeptical at the beginning. You know that feeling when you reread something you read million years ago and it just isn’t that good, well that wasn’t the case with this story.
I was captivated with the characters the whole time even when I knew, partially, what will happen in the end.
June Aldred was sometimes annoying, but still I could understand why. She wasn’t your typical protagonist. Actually, for me, not a single character in this book is purely good or purely bad. Even for Nick Raven I sometimes felt sympathy.
I wish we got a little bit more of action scenes though, in the end it was story about gangs and sometimes I felt that Andrea put our characters in this type of universe just to serve as a background thing. I wish we maybe got more flashbacks from June’s childhood, she literally grew up in a gang. I wanted to know more about her parents, who were they as individuals. Also, I wanted more interactions between her and Nick.
Unfortunately, I didn’t really liked Samuel Hunt as a character. In the first half of the book there where so much scenes with Liam Tate and his character build up, that I didn’t felt anything for Sam, also him and June had zero chemistry while June and Liam had soo much chemistry I could smell it in my own room. (I know that most people wont agree with me and it is okay, this is only my opinion, nothing more).
But, even though I didn’t like him and wanted Liam and June together, I will be honest and say that he was important part of the story and without him I think that June would never understand some things and I felt as if she grew up as a character when she was with him.

The most interesting part of the story for me were the colors or, as June calls them, auras. I also liked that we didn’t really found out why do people like her exist and what kind of magic she even possessed. Sometimes it is better to not know something.

All in all, this was an amazing book and I can’t wait to read another book from this universe which is book about Nick Raven, our leader of the gang. He wasn’t in this book very much and I really want to know what is in his head and why he became such a Beast.

If you ever get the opportunity to read this book, please do because you will get really good plot, original setting and characters that carry so many emotions inside of them.

In the end, I’ll leave you with a few quotes from a book which I tried to translate as accurately as possible and I’m gonna go and pray to God that Andrea writes another book, but with Liam Tate’s POV.

EVERYONE SHOULD READ THIS BOOK!

”When she finally got back to her room, she allowed herself a few sobs, nothing more. It was always like that, she allowed herself few days without thinking about anything and then eventually all of her problems would catch up with her.
She felt very lonely.”

”Of course, it was hard. For person like her, with thick layer of ice in her heart, to let anyone get closer.”

”Obviously, with people it was always like that. You ask yourself what is right and what is wrong, when actually neither of those things is the right answer. Heart says one, sanity other and lust third. And they lead battles crushing each other. In the end, no one is the winner.”

 5/5

Anita

Roman Okidač boje pepela nastao je još prije nekoliko godina kao ideja te se razvio u Wattpad priču pod nazivom Teške boje i na kraju je, uz dosta prepravaka i dodataka, objavljen kao knjiga. S obzirom da nisam uključena u Wattpad svijet, meni je ovo prvi doticaj sa Andreinim pisanjem. Prvo na što bih se htjela osvrnuti je sama naslovnica koja je apsolutno predivna te korice koje su na dodir baršunaste. A ono što se nalazi unutar korica je svijet u koji se svakako isplati uploviti. Andrea Tomić je napisala roman koji nas uči kako život uvijek ide dalje, čak i kada pomislimo da je stao.

Glavna junakinja romana je June Aldred, djevojka koja je svjedočila nemilosrdnom ubojstvu svojih roditelja kada je bila dijete. Njezin otac dugovao je određenu svotu novaca muškarcu imena Nick Raven koji je jednu večer upao u obiteljski dom kako bi naplatio svoje dugove. Osim što joj je ubio oca, Nick joj je ubio i majku. I kao da mu to nije bilo dovoljno, odlučio je povesti sa sobom tada jedanaestogodišnju June kako bi postala član njegove bande – Gavrana.

Sedam godina je prošlo od najgore večeri u Juneinom životu. Sedam godina otkako joj je Nick Raven okrutno oduzeo ono najmilije te ju protiv njene volje uzeo pod svoje. Iako je u jednom trenutku svoga života dobila pravo na izbor, June je odabrala život u bandi smatrajući kako na ulici ne bi preživjela ni dana. Tim odabirom postala je punopravna članica Gavrana, a ujedno i jedina djevojka u bandi. No, June svakim danom sve više pati. Živi pod istim krovom s čovjekom koji je ubio njene roditelje te je primorana slušati njegove naredbe. Ni s ostalim članovima bande nije u najboljim odnosima, a kako se konstantno radi mjera sigurnosti sele s jedne lokacije na drugu, June se ni ne trudi zbližiti s drugim ljudima. Jedino što joj preostaje je skrivati svoje osjećaje i strahove te i dalje pronalaziti načine kako se boriti s vlastitim demonima.

Ono što June također vješto skriva je njena posebna sposobnost pomoću koje može vidjeti osjećaje drugih ljudi prikazane u obliku boja. June ne zna razlog zbog kojeg je razvila tu sposobnost, ali boje koje vidi postale su dio nje te je s vremenom naučila živjeti s tim. No kada se pojavi dečko s aurom boje duge, visoki zidovi koje je June podignula oko sebe početi će popuštati…

Cjelokupna ideja romana je savršena. Okidač boje pepela je prvenstveno YA ljubavni roman sa određenom dozom trilera i fantastike. Ono čega je meni možda malo nedostajalo je nešto veća količina napetosti s obzirom da se u romanu spominju bande te razni teški zločini koji dolaze s njima. Dobar dio romana je usredotočen na ljubavnu priču dok su neki, meni zanimljiviji dijelovi, ostali malo uskraćeni. Likovi su dobro razrađeni, no imam osjećaj kako je Nicku Ravenu posvećeno premalo poglavlja. Najviše sam htjela doznati pozadinu njegove priče, što mu se to u prošlosti dogodilo da ga je nagnalo da postane onakav kakav je. Mali dio njegove prošlosti je spomenut, ali ne onoliko koliko je kao jedan od bitnijih likova i vođa Gavrana zaslužio. Zatim, tu je i glavna junakinja romana June koja me tijekom cijele knjige užasno nervirala. Njena nepromišljenost, brzopletost i konstantni bijes bili su nemogući za čitanje, a svojim postupcima je sve više gurala ljude od sebe samo zato jer je bila previše uplašena da pogleda vlastiti odraz u ogledalu.

Okidač boje pepela divna je priča koja nas uči kako trebamo voljeti i male stvari te uvijek cijeniti ono što imamo. Kako život zna biti težak, osobito ako nemamo nekoga uz sebe s kim bi dijelili trenutke, tko bi samim svojim postojanjem učinio loše stvari barem malo boljima te pokazao kakav je osjećaj voljeti, ali i biti voljen. Život sadrži različite nijanse sive, ali bitno je znati da u tom širokom spektru boja postoje i one svjetle, tople. Potrebno je samo dopustiti im da razbiju sivilo.

 4/5

Magdalena (Throne of Bookaholic)

Prvo želim zahvaliti autorici Andrei Tomić što mi je dala tu čast i privilegiju da pročitam njenu knjigu među prvima.

Sam naslov knjige me je odmah u početku zaintrigirao i odmah sam poželjela pročitati knjigu kako bih saznala što se skriva iza naslova koji me se toliko dojmio. Iako sama autorica ovu priču odmah na početku naziva klišejom, nakon što ju pročitate od početka do kraja, shvatit će te da je autorica značenje riječi “klišej” uspjela dovesti na neku sasvim novu razinu.
Ovo je jedna prelijepa životna priča o ljubavi koja se suoči sa raznim preprekama, a da li je ljubav i ovaj put uspjela premostiti sve prepreke, saznat ćete jedino ako pročitate ovu knjigu.

Sviđa mi se što su likovi realni. Knjiga također obiluje opisima i svaku scenu si možeš dočarati kao da si i sam na tom dvoru sa likovima i proživljavaš sve što proživljavaju i oni. Također jedan citat koji mi se svidio odmah na početku knjige je i ovaj:

“This story is for all of you. The dreamers, the lovers, and the lunatics.”

Ja sam pomalo od svega troje, pa mi se možda zato toliko ta priča i svidjela. Preporučujem ovu knjigu svima, a na vama je da li ćete ju pročitati ili ne. Ja sam je pročitala u jednom dahu i uživala u svakoj njenoj stranici

 5/5

Sandra Kolar

“This story is for all of you who sometimes feel like lost souls, sitting in sofa next to the window, covered in the warm blanket while you are reading familiar, and yet unknown words.(…) And you will learn soon enough that terrible things can happen when a storyteller falls in love.”

This is a story many of you had already heard before. Two people who can’t be together fall in love. As the author heself said, this story is a cliche. Oh boy, but what a beautiful one. What makes this one stand out is not only a little bit different take on a usual story, as Daniel and Rachelle are both very aware of their situation. What Tomić does here is take the essence of your average cliche romance and mocks it while putting our main characters in the same situation.
This is beautiful story about two people who really loved eachother. It is filled with a rollercoaster of emotions, characters you will love and hate and, most important of all, good story. Or stories, as we get to read those Daniel tells Rachelle.

This book is not for those who look for something new and revolutionary, because it isn’t and it isn’t even trying to be. This is for “dreamers, lovers and lunatics.” This is for all of you who are looking for an enjoyable, emotional read and for those who are still looking for love that can be found in fairy tales.

 5/5

Luna

Big thanks to the author for the ARC in exchange for an honest review.

I read this book in one sitting. It was well-written, writing style flows beautifully and it didn’t give me headache at any point.

Just a tad warning if you are looking for something complex, daring sword fights, magic spells and a prince in disguise all mashed up into cca 200 pages. This is a simple story with simple people as characters. And I think that’s the beauty of it.

I hope to read more from this author one day. One of the best books I’ve read this year.

 5/5

Carmen The Bookish Nerd

The book was not what I expected, but it doesn’t change the fact that I enjoyed reading it! The writer took the ordinary cliché story on the next level. As said in the introduction, it has “lust, passion, and perhaps even love, the forbidden kind.“ This is the story of two lovers who enjoy fairy tales and stories of all kind, but when they find themselves into one of those stories they don’t know how to act. Daniel and Rachelle are two naïve children who barely knew anything about love when they began falling for each other.
As much as the book is, as the author itself said, a cliché, it is also not. Somewhere around the middle, the author states that “this is how the plot starts”, but there isn’t actually a real plot. Rather, it is described throughout the letters two lovers write to each other. This was actually my favorite part, as it clearly showed their emotion, but it also allowed the author to play with this whole idea of “plot twist”. It made me wonder does the story really need to have a twist, or is one small event enough to make the characters realize what every reader had already known?
I think that the whole point of the story is not in character development or some great and unexpected plot twist, but in this idea that “the storyteller becomes the character” and starts living his own fairy tale which turns out to be both, different and similar to other love stories. You’ll get what I mean if you read it!

 5/5

Rouz

This story was really interesting. It is a story of forbidden love that is your typically untypical cliche. This writer’s writing style is absolutely beautiful and flows like a steady river. It is simple and filled with emotion.

The plot doesn’t rely on action and conflict or the world this story is set in. It could be happening right now. The essence of this story is love between two people, a feeling that is so universal and vulnerable.

I thought that epilogue was bittersweet just as Daniel’s and Rachelle’s relationship was. Looking forward to more work from Andrea.

 5/5

Kallie

Thanks to the author for the ARC copy of the book!

I truly enjoyed reading this one. What I loved about the most are not characters, nor even the plot itself, but the style writer uses in her approach to the story. I think that was the whole point of the story. The writer toys with the motif of storytelling. She doesn’t promise some epic and new stories. Instead, we read listen to stories about Cinderella, King Arthur, and tales similar to this one. In the same time, writer plays with her character as she puts them in one of those cliché fairytales whom we already know how they end. But the thing is – the main character is a storyteller himself. He knows how his story is supposed to end based on the other fairy tales he tells, but he finds it hard to develop his own plot in the same direction. Instead of him and his ‘soul mate’ fighting for their love, or trying to run away, our two lovers got into the fight. After that, the writer states that the plot begins as his lover is kidnaped, and there is something we don’t expect once again. I’m sure everyone would think that action should take place at that point, but there isn’t really any action. There aren’t fights, or magical creatures, or whatever happens when the plot usually starts in fairy tales. Instead, we see what is happening (or rather how the characters are feeling) throughout the letters, and I’m sure writer did it on purpose; to show us, once again, that the storyteller doesn’t know what to do when he becomes a character! Instead of running away and looking for his loved one, he starts writing letters to share his feelings with paper now that he can’t do that with the princess.
We can easily say that this is the story about storytelling. The writer itself claims the story to be cliché. She doesn’t run away from the fact – she embraces it, playing with the whole notion of it. And I loved it.
The story gives a twist to usual fairy tale plot, and I think that’s what makes this book so great!

 5/5

Bruna Mavrinac

Tomić gave me ARC copy, so i have to leave my comment.
In fact, i don’t love this genre, but Tomić made beautiful compromise between old fairytale and contemporary literature. It was such a good experience to read something without a lot of action, but full of emotion. Many of us might compare ourselves with Daniel. Society today is full of slaves no matter what we think.
I really loved the story of a lover, a dreamer and a lunatic. It is not about story. It is about how Tomić fit that story into the story about Rachell and Daniel. And, for sure, the ending was epic – something we could not surmise.
I just want to say that I really love her work and I would gladly recommend it to everyone who wants something “old but gold”

 5/5

Merima Komić

“You can’t learn of butterflies in your stomach untill you fall in love for the first time” I fell in love with this book… I realy enjoyed reading this story filled with emotions in every single word, a bitter-sweet romance with happily ever after… .”If it’s destined for two people to be together, they’ll find a way”…and they did found their way.
Thank you Andrea Tomić for the opportunity to read your book.

 5/5

Dragana Tomic Kalajdzic

Tough I am familiar with the author’s style and way of writing, this story was nothing I expected it to be. And better so, because a positive surprise is always a nice addition to a day.

The story is easy to read, flows nicely and holds you down in you chair (or bed) until you finish it. I don’t stay up ’till 4 a.m. for just any story, and I sleep like a bear in the winter when I’m traveling by bus for more than three hours. And I was up until 4 a.m. reading this story, in an overnight bus across the country, when by all odds I was supposed to be highly unconscious. I was very awake.

From the first to the last page, every character, every event, every little detail adds up to something much more than the cover or the synopsis.

But the ending surprised me the most. You won’t expect it, an it’ll hit you like a train in full speed. But you will be glad it happened.

Pick up this book if you like a good story, and an interesting Storyteller. I guarantee you it will be a time well spent

 5/5

Luna Vanskelig

Ostavi recenziju: