Nedavno sam, čisto iz znatiželje, počela listati svoje stare slike i još starije poruke. Bilo je to vrijeme raznih razočaranja, slomljenih srca i svih problema koji se iz sadašnje perspektive čine malenima, ali tada su bili moj cijeli svijet. Negdje između paragrafa mojih starih tekstova iščitala sam mržnju prema samoj sebi i shvatila da nisam bila zadovoljna s osobom koja sam bila.
Mlađa je verzija mene bila užasno samokritična (što i nije uvijek loše). Ništa što je napravila nikada joj nije bilo dovoljno dobro i na komplimente nikada nije odgovarala sa „hvala“ nego „ma nije istina“. Kasnije su takvi odgovori nestali i mislila sam da je to jednostavno zato što sam naučila voljeti i svoje mane, ali sada shvaćam da je to zato što sam bila osoba koja se ni meni samoj nije sviđala, a ta mlađa ja ne sviđa mi se ni sada.
Reći će vam da se ne morate mijenjati i da ste savršeni onakvi kakvi jeste, a za neke je to sigurno i istina. Za mene nije bila. Nisam bila zadovoljna svojim tijelom, svojim ponašanjem, pa i mišljenju o samoj sebi. Bila sam previše stidljiva i povučena i imala sam užasan strah od javnih nastupa. Kada sam počela, korak po korak raditi na sebi, shvatila sam da je veliki dio te mržnje nestajao i da se predodžba o meni samoj promijenila. I tu dolazim do onog čuvenog klišeja – ako želiš da te drugi vole, nauči prvo voljeti sebe. Ali, ciljaj da budeš bolji. Ne zbog drugih, zbog sebe.
Na primjer, uvijek mi je smetala moja težina i bila sam nezadovoljna svojim izgledom. Ne mogu reći da sam imala velikih problema s time, ali imala sam koju kilu viška i zbog toga sam mrzila svoje tijelo, kao što previše ljudi to čini u zadnje vrijeme. Imala sam dvije opcije – naučiti zavoljeti to tijelo kakvo je ili ga promijeniti. Ja sam odabrala drugu opciju.
Probala sam s prvom, vjerujte mi, stvarno jesam. Jednostavno nisam bila osoba koja je bila zadovoljna svojim izgledom i htjela sam to promijeniti. Znala sam promatrati ljude koje sam smatrala uzorima i razmišljati kako nikada neću biti poput njih. S vremenom sam naučila dvije stvari: a) pa ja i ne moram biti poput njih, zašto bih? b) oni nisu bili ni u što boljoj poziciji nego ja, te mogu postići isto što i oni ako tako želim, samo što to zahtjeva puno rada i truda i jedno dugačko, ali i zanimljivo putovanje.
Kada sam počela vježbati i raditi nešto dobro za svoje tijelo, magično sam ga zavoljela. I ne, nisam ga zavoljela zato što se ono odjednom promijenilo ili zato što sam napravila neki ogroman napredak, jer napredak je bio više u mojoj glavi nego izvana. Zbog same spoznaje da radim nešto dobro za sebe počela sam se osjećati ugodnije u svome tijelu i znam da, dok god nastavljam s time, više i nije toliko do izgleda koliko do mišljenja.
Ne govorim da mlađu mene treba zakopati negdje i praviti se da nikada nije postojala. To je bio dio moga sazrijevanja, a koraci koje sam tada vukla doveli su me do mjesta na kojemu sam sada. Ne govorim ni da uvijek cvatu ruže i da se uvijek osjećam baš ovako, ali tko može reći suprotno? Svjesna sam da i fizički i psihički imam još puno toga za napraviti, ali točku u kojoj sam sada više ne gledam kao nešto negativno. Zadovoljna sam sobom sada, bila sam zadovoljna prije godinu dana i bit ću za godinu dana. Jer jednom kada donesete odluku da ćete slijediti svoj san, da nema više čekanja i samo-sažaljenja – jednom kada zapravo počnete raditi ono što želite, shvatit ćete da nije stvar u završecima, već u samome putu.
Odjednom više nemate jedan fiksni gol, nego se on mijenja iz dana u dan. Dosegnete točku za koju ste mislili da je nemoguća, a zatim želite više i više i više. I sve to dok uživate i u trenutku u kojem ste sada, znajući da samo treba ići naprijed. I to nije, još jednom napominjem, samo fizička promjena. Taj mi je napredak samo pomogao da shvatim neke stvari u životu. Da se prestanem pitati „a što će ljudi misliti“, da naučim reći što želim bez straha, da vam sada samouvjereno pišem ovaj post i još toliko toga.
I eto vam dva gotovo proturječna klišeja: naučite se voljeti kakvi jeste, ali u isto vrijeme i budite svjesni stvari koje želite i možete promijeniti. Vjerujem da će sama ta činjenica da nešto pokušavate promijeniti vaš pogled na sebe. Meni svakako je.
