fbpx
Besplatna dostava za sve narudžbe.

Smrt autora

Smrt Autora

Rođenje čitatelja mora zahtijevati smrt autora.

Roland Barthes

Smrt autora esej je Rolanda Barthesa koji se bavi odnosom čitatelja i autora. Osnovna mu je misao da autor nema suverenitet nad vlastitim riječima, već one pripadaju čitatelju koji ih interpretira. Ovakav pristup želi potpuno odvojiti autora od teksta koji je napisao, a s ciljem da se odmaknemo od klasičnih interpretacija koje su previše oslanjale na autorov životopis. 

Dakle, ovakav pristup napad je na tradicionalnu književnu kritiku koja je previše usredotočena na pokušaje pronalaska autorovih namjera i izvornog značenja koje je imao na umu – znate, ono što nas još prvo pitaju u školama; što je autor htio reći? 

Barthes smatra da nas ne treba biti briga. 

Umjesto toga, trebali bismo usvojiti pristup koji je više usredotočen na sam tekst i na interakciju čitatelja, a ne pisca, s tim tekstom. To dopušta da tekst bude puno otvoreniji za interpretaciju. Naravno, Barthes ovdje ne pokušava sugerirati da smrt autorima omogućuje bilo kojem čitatelju da čita tekst na bilo koji način koji mu odgovara, već sugerira da čitanje uvijek mora uključiti barem malo „ponovnog pisanja“ i preispitivanja značenja teksta.

U književnoj kritici smrt autora je, dakle, „smrt“ fizičkog, stvarnog autora djela. Ovo između ostaloga podrazumijeva i činjenicu da, kada čitamo neku knjigu, ne moramo znati ni jednu informaciju o autoru da bismo ju mogli interpretirati. Štoviše, ne bismo trebali analizirati knjigu u kontekstu autorova života. 

Ovakvo nešto meni nikada nije bilo problem odvojiti, jer me iskreno nikada nije bilo previše briga za autora neke knjige te me puno više zanima sam tekst. Međutim, znam da je mnogima ovo iznimno teško odvojiti – prije svega jer nas je većina još od osnovne škole naučila prvo se upoznati sa životopisom autora, a zatim staviti priču u neki veći politički i društveni kontekst i analizirati je i pomoći toga. I to je u redu, ali to nije pristup koji ja osobno (a i mnogi drugi) preferiram. 

Također, kao u književnosti, tako i u drugim umjetnostima, nekada je vrlo teško odvojiti autora od njegovog djela i promatrati ga potpuno autonomno. 

Primjer broj jedan: Autor je živio za vrijeme drugog svjetskog rata u Pragu te piše o događajima u to vrijeme. Iako je moguće, mnogima je vrlo teško ne krenuti ovo analizirati od biografije samog autora. Znati kontekst tu nam može dati neke dodatne informacije koje dijelu mogu pridodati značenje. S druge strane – bi li ta knjiga doista bila manje ili više vrijedna ako bi ju napisao netko tko nije živio u to vrijeme, ili na tome mjestu? Ovo nije retoričko pitanje, stvarno me zanima što vi mislite.

Primjer broj dva: Pročitali ste knjigu koja vam se jako svidjela, a naknadno ste saznali da je autor loša osoba; recimo, osuđen je za ubojstvo, ili, da dam i jedan konkretan i aktualan primjer, objavljuje razne komentare koji diskriminiraju određene skupine. Znači li to da njegova knjiga manje vrijedi i da ju odmah trebate zamrziti, čak iako vam je možda dug niz godina bila jako draga? Možete li ovdje odvojiti autora od njegovog djela? Biste li prestali slušati neku pjesmu ako bi se ispostavili da je pjevač loša osoba?

Na sva ova pitanja nitko vam vjerojatno ne može dati pravi odgovor. O problematici iz prvog primjera mogu nadugo i naširoko. Osobno mislim da knjizi ne treba dati (umjetnički) značaj samo zbog nekog povijesnog ili društvenog konteksta. Ako je knjiga loša, činjenica da piše o nekim velikim ili važnim, aktualnim ili drugim temama neće ju poboljšati. Knjiga je možda bitna za određeni trenutak povijesti i zbog toga ju valja spomenuti, ali ne znači da ima i umjetničku vrijednost. Nadalje, samo zato što netko ne piše o aktualnim temama i želi potpuno izbaciti političke iz društvene probleme iz svoje knjige, ne znači da je loša osoba ili da mu knjiga treba biti manje vrijedna.

Iako sam htjela ovaj članak napisati izrazito objektivno, teško je ne reći i svoj stav.  Kao što sam već rekla, vjerujem da je iznimno teško mnogima odvojiti autora od njegovog teksta, posebno u drugom primjeru gdje je autor, iz bilo kojeg razloga, loša osoba ili je nekoga povrijedila jer ne želite podržavati bilo što što ta osoba radi. Mnogi su autori doista mrtvi, a u tom slučaju to možda i nije takav problem, ali kada je autor živ i koristi svoj utjecaj i popularnost da, recimo, širi mržnju? 

Jasno mi je zašto netko ne želi čitati djela takvog autora. 

A opet, ono što mnogi ne shvaćaju je da ima jako puno nas koji smo u stanju potpunosti odvojiti autora od njegovih tekstova. Kada čitamo neku knjigu, ne razmišljamo o osobi koja ju je napisala i samo zato što volimo neku knjigu ili neki serijal – i da, ovdje vrlo izravno želim povezati cijelu problematiku s nedavnim „otkazivanjem“ J. K. Rowling i Harryja Pottera – ne znači da podržavamo i autora i da smo loše osobe. 

Drugim riječima, samo zato što volim Harryja Pottera (ili bilo koju knjigu) i zato što ću rado kupiti šalicu s citatom iz knjige ili slično, ne znači da podržavam stavove autora/autorice.

Ako napadate nekoga zato što čita i priča o knjizi koju godinama voli, onda nije problem u toj osobi.

Ne možete očekivati da cijele generacije samo zaborave svoje cijelo djetinjstvo i činjenicu da vole neku knjigu. 

I još samo jedno pitanje za kraj – opravdava li svaka osoba koja je pročitala Mein Kampf Hitlera?

Nisam ni mislila.

Povezane objave