
2018: Kada je svaka rečenica ukradena
U zadnje sam vrijeme naletjela na previše optužbi kako je netko nekoga kopirao – ideju, rečenice, naslovnice…
U zadnje sam vrijeme naletjela na previše optužbi kako je netko nekoga kopirao – ideju, rečenice, naslovnice…
Prva dva mjeseca ove godine nisam baš imala vremena za čitanje niti sam našla knjigu koja mi je dovoljno dugo držala pažnju. Ovaj sam mjesec pročitala neke dobre i neke manje dobre, a dajem vam kratko mišljenje o svakoj.
Optuživali su me da kopiram i kada sam svoj tekst napisala prije nego oni svoj. Odbijali su me čitati jer sam bila previše mlada da napišem nešto kvaliteto. Kada sam pričala o objavljivanju knjige prvi put, na licima sam im vidjela da misle da sanjarim. Slušala sam kako komentiraju neke stvari o meni kada su mislili da ne slušam. Kada sam im rekla da sam krenula u teretanu prije dvije godine, dali su mi mjesec dana. Ali, nisam odustala ni od jednog svoga cilja.
Već neko vrijeme imam problema s pronalaženjem knjige koja me se posebno dojmila i mogu reći da sam ušla u neku vrstu „reading blocka“. Bilo je to i zbog nedostatka vremena i mnogočega, ali ipak je najviše zbog toga što mi ni jedna knjiga nije dovoljno privukla pažnju da malo slobodnog vremena koje sam imala utrošim na nju. A onda sam počela čitati A Court of Thorns and Roses i unatoč jednakom nedostatku vremena, pročitala sam svaku knjigu u danu ili dva.
Neil Hilborn je pjesnik koji izvodi slam poeziju, te je u 2013. godini njegova izvedba pjesme pod nazivom „OCD“ najednom postala popularna, a do danas ima preko deset milijuna pregleda. Our Numbered Days je Neilova kolekcija pjesama koja, uz ovu, sadrži i mnoge druge njegove pjesme koje se bave temama poput mentalnih bolesti, ali i mnogočega drugoga.
U prvih nekoliko razreda osnovne škole čitanje, pa samim time i pisanje, je meni predstavljalo nešto dosadno i doživljavala sam to kao neku prisilu. Ako ignoriramo činjenicu da sam prije nego sam krenula u školu, još dok sam neka slova pisala naopačke, ispisala (i iscrtala) cijelu bilježnicu o „Pustolovinama vile Pretty“ (naslov koji je nastao po slici i tekstu sa same bilježnice), ne mogu reći da sam prije otprilike sedmog razreda pisala išta više.
#Šefica je u isto vrijeme autobiografska i motivacijska knjiga. Sophia Amoruso, autorica knjige i osnivačica brenda Nasty gal, internetske trgovine odjevnih predmeta, opisuje nam svoj život uz mnoštvo poslovnih savjeta za žene koje žele pokrenuti vlastiti posao.
Ako pratite ovakve romane, sigurna sam da ste čuli za A Court of Thorns and Roses. Nakon još jednog serijala Stakleno prijestolje, Sarah J. Mass donosi nam osvježavajuću priču baziranu na bajci o Ljepotici i zvijeri. Nažalost, romani još nisu prevedeni na našem području, ali ako čitate na engleskom, možete ih nabaviti na Book Depository-u s besplatnom poštarinom.
Ovi romani prate mladu djevojku Feyre koja lovi kako bi prehranila obitelj, a nakon jednom prilikom ubije vuka, na njezinim se vratima pojavljuje zvijer koja zahtjeva osvetu. Feyre je prisiljena napustiti ljudski svijet i sa zvijeri otići u Prythian, zemlju u kojoj žive „faeries“ (u daljnjem tekstu, jer ne mogu smisliti adekvatniji prijevod, vilenjaci), magična i besmrtna bića.
Ostatak svoga života Feyre je prisiljena živjeti s Tamlinom, jednim od najmoćnijih vilenjaka koji ima mogućnost preobraziti se u zvijer i nazad. Ona s vremenom otkriva da njezin otmičar, s licem skrivenim ispod maske od dragulja, skriva puno više nego što njegove oči sugeriraju Kako počinje otkrivati sve više o prokletstvu koje je obuzelo njegovo kraljevstvo, njezini se osjećaji polako pretvaraju iz mržnje u strast, ali nije ni svjesna opasnosti koje ju čekaju.
Ono što je bitno u književnosti ovisi o epohi u kojoj se nalazimo. Kroz povijest smo prošli kroz razdoblja u kojima originalnost i vlastiti stil gotovo uopće nisu bili bitni i u kojima se težilo imitaciji već isprobanih obrazaca, pa preko razdoblja koja odbacuju sve što je staro i tradicionalno te s vremenom došli do onoga što imamo danas.
Scenarij broj jedan: Dotični je muškarac baš loša osoba i godinama najčešće nije ni za koga mario. Možda je alkoholičar, često ima tetovaže (koje se
Copyright © 2022 Andrea Tomić