U zadnje sam vrijeme naletjela na previše optužbi kako je netko nekoga kopirao – ideju, rečenice, naslovnice… Iako se u većinu takvih rasprava nisam upustila niti sam se potrudila saznati nešto više o većini, bilo je i onih koje sam pročitala.

Neću vam pisati kako je kopiranje užasan čin i kako ga osuđujem te kako ne razumijem ljude kojima padne napamet kopirati nekoga – to već vjerojatno znate i sami. Želim vam dati jedan drugačiji pogled na sve ovo.

Danas je jako teško prosuditi što je kopirano, a što nije. Dobro, ako je tekst gotovo od rečenice do rečenice prepisan, ako je radnja potpuno identična itd. onda znamo, ali ako ima neke sličnosti? Tada je već puno teže odrediti radi li se o kopiranju ili ne.

Danas postoje već gotovo određeni obrasci na kojima su određeni žanrovi osnovani, pa čak i brojne klišeizirane fraze koje se jako često koriste. Tako je svaki drugi ljubavni roman nalik jedan na drugoga, postoji tisuće romana koji prepričavaju neku bajku, još tisuću s temom putovanja kroz vrijeme. Scene poput gledanja zvjezdanog neba ili ljubavne priče o ljetnim romansama ili dugogodišnjim prijateljstvima možemo naći jako često. I pod time ne mislim da je išta od ovoga loše – ako ste dobri, znat ćete sve ove klišeje iskoristiti u svoju korist i ispričati ih na svoj način. Nedavno sam pročitala da nije bitno što je nešto već ispričano, jer ti nisi taj koji je ispričao to.

No, klišeji su tema za drugi post. Ovdje ih samo koristim kako bih objasnila svoju poantu – nije svaka takva priča kopija neke druge.

Napisali ste priču o djevojci i dečku koji se upoznaju preko ljetnih praznika gdje se zaljubljuju, a onda se stvari kompliciraju kada se ljeto približava kraju? Netko ima sličnu radnju i još uz to, ne-daj-bože slična imena ili opise likova? Previše ljudi u ovakvim slučajevima odmah proziva ovoga drugoga i tvrdi da mu je kopirao priču. Slična stvar je i s naslovnicama, pa čak i ponekim dijalozima koji se pojavljuju u raznim knjigama, filmovima i serijama.

Previše se često na temelju ovakvih stvari napadaju autori kojima je jedina krivica što su dobili sličnu ideju kao i vi. Način na koji se postupa je također pogrešan, jer to se odmah bez ikakve provjere i dokaza oglašava na sva zvona – a ako druga strana ne uspije doći do riječi, odmah će ju označiti plagijatom čak i kada to nije.

Dobro, možda ste vi uvjereni da vas je stvarno kopirao i da nije riječ o slučajnosti. I što sad? Ja sam se davno prestala obazirati na ovakve stvari – dok god ne naletim na nešto što je doslovno isječak iz mog vlastitog teksta, neću reagirati. S moje strane? Nemam dovoljno dokaza niti ću išta postići time. Ta mi osoba ništa ne znači, a ako nije dovoljno kreativna da sama smisli nešto pa krade, nije ni vrijedna moga vremena; ionako ni ona ništa ne postiže time (takve se priče, barem ove na koje sam ja naletjela, rijetko i čitaju).

Idući put kada vidite nešto što vas podsjeća na vašu priču, zapitajte se nekoliko stvari – a ovo što ću sada reći možda će zvučati grubo, ali je istina – zašto mislite da bi ta osoba kopirala baš vas?

Pokušajte se staviti u poziciju te osobe. Možete li sa stopostotnom sigurnošću reći da je ukrala vaš tekst, ili samo pronalazite sličnosti? Što da ste vi napisali nešto što je slično nekom drugom tekstu, pa da vas netko optuži? Kako bi se osjećali? Sigurna sam da vam ne bi bilo ugodno jer znate da niste kopirali i da je svaka slučajnost upravo samo to – slučajnost. A ako i dalje niste uvjereni, javite se toj osobi i raščistite s njom. Ne mora cijeli svijet znati da vas je netko „kopirao“; stavljate i sebe i njih u neugodnu poziciju.

I sama sam prije iskusila sličan problem kada sam potpuno nepravedno optužena i to pred izlazak moje knjige – što mi je, naravno, negativno utjecalo na samu prodaju knjige. Prvo me optužila jedna osoba (kojoj sam kasnije dokazala da moja priča postoji nekoliko godina duže od njezine i da ne posjedujem vremenski stroj – a ni tematike nisu bile slične, već samo motiv smrti roditelja na početku). O tome je pričala samo u svome privatnome krugu ljudi gdje sam odjednom obilježena kao plagijator, pa je i drugoj osobi palo napamet da sam ju kopirala. Javno me optužila bez da mi je dala da dođem do riječi i svi su se okrenuli protiv mene bez da sam mogla ispričati svoju stranu priče. Razumijete što hoću reći?

Nije korektno da optužite nekoga bez da ste potpuno sigurni. Još je manje korektno da ga optužite pred svima bez da ste mu dali vremena da se obrazloži u privatnim porukama. Štetu ste učinili, nekome upropastili puno toga, a neutemeljeno.

Fokusirajte se na svoje tekstove. Pišite, jer volite to. Njihova kopija, ako to i je, ni po čemu ne utječe na kvalitetu vašega teksta. Kao i sa svime u životu – fokusirajte se više na sebe, a manje na ostale. Isplatit će se.