Umjetnost zbog koje osjećaš nešto (Najbolje zbirke poezije)

Možda ne pričam o poeziji onoliko često koliko pričam o romanima, ali zapravo mi je draže pročitati dobru pjesmu neko pročitati dobar roman. Zato mislim da je red da napokon posvetim jedan post i zbirkama poezije te vam spomenem one koje ja smatram najboljima, odnosno one koje su meni najdraže. Meni je za poeziju koja mi se sviđa bitna samo jedna stvar – da me dirne. Nije me briga rimuje li se, kakve stilske figure je autor koristio i slično. Naravno, stalo mi je do same zvučnosti pjesme, zbog čega mi se mnoge novije zbirke ipak ne sviđaju – jeste li ikada pročitali pjesmu i pomislili da je u pitanju samo jedna dugačka, razlomljena rečenica? Stvarno, ponekad sam čitala prozne tekstove koji su više poetični. Ipak, za neke od ovih koje ću vam danas spomenuti postoje upravo ovakve kritike. Ali, kao što sam rekla, meni je dobra poezija ona koja u meni budi emocije i od koje se, ponekad, doslovno naježim – zato ću, prije nego se bacim na preporuke, citirati Rainbow Rowel: „…umjetnost ne bi trebala izgledati lijepo, nego te natjerati da osjećaš nešto.“ A ovo su zbirke koje su mene natjerale da osjećam nešto.

0 Comments

Sretni ljudi čitaju i piju kavu

Najteže mi je čitati one knjige koje započinju tragedijom. Kada je u pitanju tužan završetak, to nekako još podnesem. Ali, kada priča započinje smrti ili nečim tužnim, raspoloženje kroz cijelu knjigu je takvo i jednostavno ne mogu prestati razmišljati o tome. Ovo mi se prvo dogodilo kada sam pročitala PS: Volim te, a početak ove knjige je veoma sličan. Naša je glavna junakinja, Diane, ostala bez muža i kćeri u prometnoj nesreći, a godinu nakon toga, još uvijek se nije ni malo oporavila. Kako bi dovela svoj život u kontrolu, donosi odluku preseliti se u maleni gradić u Irskoj, sasvim sama i usprkos protivljenju svojih roditelja.

0 Comments

Zdravo za gotovo

Ljudi vole dobiti stvari besplatno, to je činjenica. Možda ne baš svi i možda ne u baš svakoj situaciji, ali sigurna sam da dobra većina i dalje voli, bez obzira na to treba li im to što će dobiti ili ne. I to je nešto sasvim normalno, ali to nije ono o čemu želim pisati. Želim pisati o onim ljudima koji redovito zanemaruju trud neke osobe i očekuju dobiti njihov proizvod besplatno bez nekog razloga. Ja ću navesti dva primjera s kojima se ja susrećem u svijetu knjiga i pisanja, ali ovo je primjenjivo na većinu područja.

0 Comments

grad zvijeri