Ako pratite ovakve romane, sigurna sam da ste čuli za A Court of Thorns and Roses. Nakon još jednog serijala Stakleno prijestolje, Sarah J. Mass donosi nam osvježavajuću priču baziranu na bajci o Ljepotici i zvijeri. Nažalost, romani još nisu prevedeni na našem području, ali ako čitate na engleskom, možete ih nabaviti na Book Depository-u s besplatnom poštarinom.

Ovi romani prate mladu djevojku Feyre koja lovi kako bi prehranila obitelj, a nakon jednom prilikom ubije vuka, na njezinim se vratima pojavljuje zvijer koja zahtjeva osvetu. Feyre je prisiljena napustiti ljudski svijet i sa zvijeri otići u Prythian, zemlju u kojoj žive „faeries“ (u daljnjem tekstu, jer ne mogu smisliti adekvatniji prijevod, vilenjaci), magična i besmrtna bića.

Ostatak svoga života Feyre je prisiljena živjeti s Tamlinom, jednim od najmoćnijih vilenjaka koji ima mogućnost preobraziti se u zvijer i nazad. Ona s vremenom otkriva da njezin otmičar, s licem skrivenim ispod maske od dragulja, skriva puno više nego što njegove oči sugeriraju. Kako počinje otkrivati sve više o prokletstvu koje je obuzelo njegovo kraljevstvo, njezini se osjećaji polako pretvaraju iz mržnje u strast, ali nije ni svjesna opasnosti koje ju čekaju.

Iskreno, oduševila sam se dubinom same priče i od nje sam dobila puno više nego sam očekivala. Čitala sam i druge romane ove autorice, ali nisu me se dojmili poput ovoga (iako su i oni odlični). Možda je to dijelom i zbog činjenice da obožavam Ljepoticu i zvijer i da sam obožavala povlačiti paralele, a i inače obožavam priče povezane sa starijim bajkama. Međutim, nemojte misliti da vas priča neće iznenaditi ako znate što se događa u bajci – ona je samo kostur ove priče.

Bilo mi se teško uvući u priču u prvih nekoliko poglavlja i glavna junakinja mi je isprva bila antipatična. Znam da bi mnogima to možda i bilo dosta da prestanu čitati. Međutim, nakon tog sporog uvoda, kada se počelo otkrivati malo više o prokletstvu, nisam mogla prestati čitati. Autorica je napravila odličan posao dajući nam samo komadić po komadić istine sve do samoga kraja romana.

Sam je svijet u kojemu je roman smješten vrlo kompleksno izgrađen, što nedostaje mnogim današnjim romanima. Upoznajemo različite vrste „vilenjaka“ i različite dvorove u njihovu magičnu svijetu te bogatu sliku njihove povijesti.

Glavna je junakinja, iako meni isprva pomalo iritantna, ispala poprilično snažan lik. Djevojka koja je bila spremna na sve da se pobrine o svojoj obitelji i djevojka koja je živjela od lova, iako ga je mrzila. Kasnije u romanu ona je prisiljena ponovo postati ratnica i suočiti se sa stvarima koje bi rijetki izdržali. S druge strane, Feyre je i umjetnica te obožava slikati, zbog čega ona često spominje boje, oblike i sjene u svemu što vidi i time pridodaje stilskoj dimenziji teksta.

Osim glavne junakinje, ostali bitni likovi poput Tamlina, Luciena i Rhysanda odlično su portretirani unatoč velu tajnovitosti koji ih sve prekriva. Radujem se saznati malo više o svima njima u idućim romanima. Također, kao i svaka dobra bajka i ova je morala imati i odlično napisanog zločinca, ali o tome vam neću puno govoriti – ne želim vam pokvariti doživljaj.

Kemija između Tamlina i Feyre je vrlo brzo vidljiva, ali njihov odnos nije tekao ni previše brzo ni previše sporo. Mislim da je sve sijelo na svoje mjesto baš kako je trebalo. Uvijek je teško napisati recenziju bez odavanja same radnje, ali slobodno se javite ako ste pročitali roman i želite podijeliti svoje dojmove.

Za sada imam samo dobre riječi za ovaj roman, a pišem vam ponovo nakon što pročitam sva tri.