Knjige

Kategorije

Instagram

  • “Naš vlastiti izbor je, Harry, da pokažemo svijetu što smo mi uistinu.” (J. K. Rowling)⠀
  • “Hodam kroz sobe mrtvih, ulice mrtvih, gradove mrtvih: ljudi bez očiju, ljudi bez glasova; ljudi sa proizvedenim osjećajima i standardnim reakcijama; ljudi sa novinskim mozgovima, televizijskim dušama i srednjoškolskim idealima.” (Charles Bukowski)
  • “One to be a murderer. One to be a Martyr. One to be a Monarch. One to go Mad.” (Marissa Meyer)⠀
⠀
Ljubitelji Alise u zemlji čuda, preporuke! Knjiga prati Kraljicu srca u mladim danima i daje njezin dio priče te objašnjava kako je postala negativac kada je (u ovoj verziji) njezina jedina želja biti uspješna slastičarka ⠀
⠀
Autorica se potpuno uvukla u svijet koji je L. Caroll stvorio, ubacujući hrpu referenca na Alisu u Zemlji čudesa. U priči se tako susrećemo i s likovima Ludog Klobučara, Bijelog zeca, Gusjenice i drugih. Svijet je točno onakav kakav bi i trebao biti, pomalo lud i poprilično magičan. U samom je središtu, osim ljubavne priče, priča o jednoj naizgled običnoj djevojci i njezinim snovima i strahovima; samo što svi znamo što se ovoj djevojci kasnije dogodilo. Mene je već opis zaintrigirao, ali knjiga mi se svidjela više nego sam očekivala. 😊
  • Svako malo moram preuređivati ove police jer uzmem nove knjige, a već sada ne stanu. Rješenje? Još jedna polica! Samo kada bi bilo mjesta za nju... 😅
  • Iii imam ih sve, napokon! 😊⠀
⠀
Čeka me Ime ruže, a ja si mislim kako bih mogla ponovo pročitati cijeli serijal. Pa, što da odaberem? Uzmite u obzir da Ime ruže planiram već dva mjeseca, a moram pročitati do ispita, u drugom mjesecu. 😅
  • “Sometimes your world shakes so hard, it’s difficult to imagine thet everyone else isn’t feeling it too.” (The Sun is Also a Star)

Šefica (#Girlboss)

Inače ne čitam ovakve (nonfiction) knjige jer vjerujem da ne mogu ponuditi ništa korisno niti već viđeno, a istini za volju, najčešće su mi i poprilično dosadne. Ipak, inspirirana serijom koju sam nedavno pogledala i životom same autorice, odlučila sam ipak uzeti ovu knjigu u ruke.

#Šefica je u isto vrijeme autobiografska i motivacijska knjiga. Sophia Amoruso, autorica knjige i osnivačica brenda Nasty gal, internetske trgovine odjevnih predmeta, opisuje nam svoj život uz  mnoštvo poslovnih savjeta za žene koje žele pokrenuti vlastiti posao.

Ovo je svakako inspirativna i domišljata knjiga puna motivacijskih citata koje bi se dalo izdvojiti. Iako se da naslutiti da je knjiga strogo o savjetima, zapravo je to priča o autorici, o njezinom životu i njezinim pogreškama te svemu što je napravila kako bi došla do mjesta na kojemu je sada. Autorica time daje odličan balans između same biografije i savjeta, bez da previše dosađuje s jednim ili drugim.

Mislim da je autorica kao osoba također impresivna. Postigla je ono što mnogi danas žele, a to je uspješna poslovna žena u vrlo mladoj dobi i to korištenjem društvenih mreža u svrhu marketinga, ali i povezivanja sa svojim kupcima.

Naporan rad, a ne sreća

Svidjela mi se iskrenost kojom autorica priča svoju priču. Većina ljudi danas će svome, ali i tuđem uspjehu samo pripisati sreću i nešto rada. Sophia, s druge strane, u nekoliko navrata tvrdi da ono što je ona napravila nema veze sa srećom – dobro, možda djelomično – već sa puno, puno napornoga rada koje mnogi ljudi zapravo ne vide.

Ljudi su danas skloni ljubomori te uvijek krive manjak sreće za svoj neuspjeh, a sreću za uspjeh drugih. Iako se slažem da sreća svakako igra ulogu u ovome svijetu, ona svakako nije najbitnija. Ljudi koji su na mjestu na kojemu žele biti, koji žive od onoga što vole i najčešće puno zarađuju nisu na tome mjestu zbog sreće ili talenta s kojim su se, eto, rodili, a vi niste. Uvjeravam vas da je najveći dio njih, baš kao i Sophia, radio dug niz godina da dođe do svoga cilja i bio spreman riskirati i odreći se „normalnoga“ puta kojim većina ljudi ide – školuj se, nađi posao, žali se na svoj posao, ali nemoj dati otkaz jer ne znaš što bi onda. U autoričinom drugačijem stavu je, po meni, jačina ove knjige.

Koja rečenica o modernom feminizmu

Autorica se dotakla, ukratko, i teme feminizma. Iskreno, naslov me nije privukao jer sam se bojala da će se knjiga na neki način pretvoriti u „feministički manifest“ u kojemu nam autorica govori kako možemo sve što mogu i muškarci pa i više, kako su muškarci beskorisni i sve drugo što tvrde mnogi moderni feministi. Sophia ipak ima drugačiju i meni bližu perspektivu.

Da, žene smo i možemo sve i muškarci, ali nema potrebe to isticati na sva zvona pa voditi žestoke rasprave oko potpuno nebitnih stvari. Današnji se feminizam pretvorio u „Nemoj se šminkati, ne želiš udovoljavati muškarcima. Zašto bi se brijala ili nosila grudnjak ako muškarci ne moraju? Jao, nemoj mu dopustiti da ti otvara vrata, možeš to i sama!“ A što Sophia kaže na to?

„Sada znam da me dopuštanje nekome da mi otvori vrata ne čini manje samostalnom. A kada se našminkam, ne radim to da udovoljim zastarjelim patrijarhalnim idealima ženske ljepote. Radim to jer se osjećam dobro.“

Ništa novo

S druge strane, ne vjerujem da ćete iz ove knjige naučiti išta revolucionarno. Zabavna je za čitati i mislim da svatko treba čuti nešto ovakvo, ali ne mogu reći da sam saznala nešto što nisam već znala. To je, kao što sam već rekla, i razlog zašto inače ne čitam ovakve knjige; jednostavno već i prije čitanja znam što će otprilike u njima pisati i koji će obrazac pratiti.

U jednom je periodu priča tekla pomalo sporo i neka poglavlja su svakako bila puno bolja od ostalih.

Bez obzira na to, ispričano iz perspektive jake i odvažne žene koja je naporno radila za sve što je postigla, mislim da je svakako nešto vrijedno čitanja. Ja sam odlučila ovoj knjizi dati priliku i drago mi je da jesam. Samo zato što već znamo neke stvari, ne znači da se ne trebamo podsjetiti. A koji je bolji način za to nego čuti ih iz perspektive osobe koja je u svojim naumima i uspjela?

Share on facebook
Facebook
Share on google
Google+
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn

Više objava:

Prati objave

×
×

Cart

grad zvijeri