Biti pisac znači buljiti u praznu stranicu i čekati da riječi magično pojave na njoj, a u isto vrijeme to znači pisati do iznemoglosti u trenutku kada te inspiracija uhvati – pa čak i ako bilo tri navečer, a ti ustaješ u sedam. Biti pisac znači dobiti ideju u pola noći i zapisati ju istog trena u bilješku na mobitelu, osim ako si toliko umoran da sam sebi kažeš „ma sjetit ću se ujutro“. Nikad se ne sjetiš.  Znači ponekad ne napisati ništa danima, tjednima, pa i mjesecima – a sve to jer si zapeo na jednoj rečenici. Znači provesti dane i dane pričajući si priču u glavi; toliko da ju imaš razrađenu do posljednjeg detalja – ali nikad ju, zapravo, ne napišeš.

Biti pisac znači napraviti pauzu od pet minuta kako bi pustio pjesmu na internetu, a zatim se nakon dva sata gledanja videa sjetiti da ti je word upaljen. Biti pisac znači provoditi sate na stranicama s imenima za bebe i pretraživati stvari poput „najbolji način za ubiti osobu“ i „gdje sakriti tijelo“.

Biti pisac znači morati odgovoriti na pitanja poput „a o čemu se radi u knjizi?“ bez da zvučiš poput potpuna luđaka. Znači dobiti inspiraciju na najčudnijim mjestima i u najčudnijim trenutcima. Znači napisati tri poglavlja večer prije nego što imaš bitan ispit; jer baš tada te inspiracija najčešće pogodi.

Biti pisac znači ponekad imati osjećaj da stvaraš remek djelo, a tada pročitati paragraf ponovo i cijelog ga obrisati. Znači napisati istu rečenicu iznova i iznova, pa dok ne zvuči baš onako kako si želio. Znači misliti da ništa što si napisao nije dobro, a već se u idućem trenutku zaustaviti i shvatiti – „hej, pa ovo su moje riječi!“

Biti pisac ne znači imati deset objavljenih naslova iza sebe.

Biti pisac znači stvoriti svoj vlastiti svijet, kakav god on bio, i pustiti da te uvuče u sebe.