Možda ne pričam o poeziji onoliko često koliko pričam o romanima, ali zapravo mi je draže pročitati dobru pjesmu nego pročitati dobar roman. Zato mislim da je red da napokon posvetim jedan post i zbirkama poezije te vam spomenem one koje ja smatram najboljima, odnosno one koje su meni najdraže.

Meni je za poeziju koja mi se sviđa bitna samo jedna stvar – da me dirne. Nije me briga rimuje li se, kakve stilske figure je autor koristio i slično. Naravno, stalo mi je do same zvučnosti pjesme, zbog čega mi se mnoge novije zbirke ipak ne sviđaju – jeste li ikada pročitali pjesmu i pomislili da je u pitanju samo jedna dugačka, razlomljena rečenica? Stvarno, ponekad sam čitala prozne tekstove koji su više poetični.

Ipak, za neke od ovih koje ću vam danas spomenuti postoje upravo ovakve kritike. Ali, kao što sam rekla, meni je dobra poezija ona koja u meni budi emocije i od koje se, ponekad, doslovno naježim – zato ću, prije nego se bacim na preporuke, citirati Rainbow Rowel: „…umjetnost ne bi trebala izgledati lijepo, nego te natjerati da osjećaš nešto.“

A ovo su zbirke koje su mene natjerale da osjećam nešto.

1. Our Numbered Days, Neil Hilborn

Neil Hilborn izvodi slam poeziju, te je u 2013. godini njegova izvedba pjesme pod nazivom „OCD“ najednom postala popularna, a do danas ima preko deset milijuna pregleda. Our Numbered Days je Neilova kolekcija pjesama koja, uz ovu, sadrži i mnoge druge njegove pjesme koje se bave temama poput mentalnih bolesti, ali i mnogočega drugoga. Ovo mi je uvjerljivo najdraža zbirka pjesama još od kada sam prvi put pogledala video Neila koji recitira svoj OCD.

Ova zbirka pjesama nije prevedena, a i vjerojatno bi ju bilo dosta teško prevesti, a da se očuva sva njezina ljepota – mislim da je to problem sa svom poezijom. Dulji osvrt na ovu zbirku već sam napisala, pa ako vas zanima, pročitajte taj post.

Ukratko, ovo su neobične, iskrene i predivne pjesme koje vas neće ostaviti ravnodušnima.

Uz Neila postoji još mnogo odličnih autora koje objavljuje Button Poetry (primjerice James Franco), a njihove knjige, nažalost, još nisam imala priliku pročitati. Međutim, mnoge sam pjesme poslušala ili pročitala isjećke iz njih koje autori objave i fantastične su.

2. Mlijeko i med, Rupi Kaur

Ova zbirka ima puno pozitivnih, ali i puno negativnih komentara.

Da, neke Rupine pjesme doista su poput izlomljenih, klišej rečenica – to ne mislim poreći. Ipak, Mlijeko i med čitana u komadu zvuči kao jedna velika pjesma – pa i kao priča o samoj autorici i fazama kroz koje je prošla, s obzirom na nazive cjelina (Bol, Ljubav, Slom, Lijek).

Autoričine rečenice su osobne i iskrene. I da, možda ponekad i nedostaje nešto zvučnosti (a svakako preporučujem čitati u originalu, jer poezija prevedena nikad ne može biti dobra kao u izvornom jeziku) i neke su pjesme jače od ostalih, ali o ovoj knjizi ne možete suditi ako ste pročitali samo dvije ili tri pjesme s interneta.

Meni osobno najviše se svidjela druga cjelina, „Ljubav“, iako svaka od njih ima svojih snaga. Lirski se subjekt prije svega obraća mladim ženama koje, baš kao i ona, osjećaju tu bol i taj slom i trebaju taj lijek, a mislim da im ova poezija, barem u nekoj mjeri, može to i pružiti kada im pokaže da nisu same.

3. Love is a Dog from Hell, Charles Bukowski

4. You Get So Alone at Times That it Just Makes Sense, Charles Bukowski

5. The Last Night of the Earth Poems, Charles Bukowski

Da, preporučujem vam tri zbirke Bukowskog jer mislim da ne možete pogriješiti ni s jednom. Njegova poezija nije za svakoga i vjerujem da ćete ju ili voljeti ili mrziti. I ja sam neke pjesme pročitala tisuću puta, dok sam kroz neke samo preletjela i nisu me se uopće dojmile.

Ljepota u poeziji i je upravo u tome – svatko ju doživi drugačije. Svakoga drugačije pjesme dirnu na poseban način.

6. Dvadeset ljubavnih pjesama i jedna pjesma očaja, Pablo Neruda

Što se tiče ljubavne poezije, ova zbirka mi je sigurno najdraža.

Znate ono kada pročitate pjesmu koja vam se toliko svidi da, zapravo, ostanete bez teksta? Ovo se meni dogodilo s ovom zbirkom. Osjećam kao da bi svaka rečenica kojom ih pokušam opisati samo upropastila ove pjesme, pa ću vam, umjesto toga, priložiti stihove jedne od njih.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.

Napisati, na primjer: “Noć je posuta zvijezdama,

Trepere modre zvijezde u planini.”

Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.

 

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.

Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.

U noćima kao ova, bila je u mom naručju.

Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.

 

Voljela me, a ponekad i ja sam je volio.

Kako da ne volim njene velike nepomične oči.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.

Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.

 

Slušati noćas beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.

I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.

Nije važno što je moja ljubav ne sačuva.

Noć je posuta zvijezdama i ona nije uza me.

 

To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.

Duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Kao da je želi približiti, moj pogled je traži.

Srce je moje traži, a ona nije uza me.

 

Ista noć u bijelo odijeva ista stabla.

Ni mi, od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio!

Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho.

 

Drugome, pripast će drugome. Kao prije mojih cjelova.

Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oči.

Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?

Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.

 

I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,

Duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Iako je to posljednji bol koju mi zadaje

I posljednji stihovi koje za nju pišem.

7. Odabrane pjesme, Jacques Prévert

Nažalost, ovog sam autora upoznala samo preko izabranih pjesama koje sam pronašla na internetu, a još nisam imala prilku uzeti neku zbirku. Slično kao s Nerudom, Prevertovu mi je poeziju isto teško opisati bez da moje rečenice umanje njihovu ljepotu. Reći ću samo da sam nedavno pročitala jedan komentar o njegovim pjesama s kojim se potpuno slažem – Zbog njegovih pjesama želim naučiti francuski, samo kako bih mogla pročitati te pjesme u originalu.

Toliko preporuka za sada. Iduće u planu su mi zbirke The Sun and Her Flowers, Helium i Future.

Kada god možete, pročitajte pjesme napisane na izvornom jeziku – iako su mnogi prijevodi fantastični, ponekad imate dojam kao da u pitanju uopće nije ista pjesma.