Ono što je bitno u književnosti ovisi o epohi u kojoj se nalazimo. Kroz povijest smo prošli kroz razdoblja u kojima originalnost i vlastiti stil gotovo uopće nisu bili bitni i u kojima se težilo imitaciji već isprobanih obrazaca, pa preko razdoblja koja odbacuju sve što je staro i tradicionalno te s vremenom došli do onoga što imamo danas.
Scenarij broj jedan: Dotični je muškarac baš loša osoba i godinama najčešće nije ni za koga mario. Možda je alkoholičar, često ima tetovaže (koje se
Reći će vam da se ne morate mijenjati i da ste savršeni onakvi kakvi jeste, a za neke je to sigurno i istina. Za mene nije bila. Nisam bila zadovoljna svojim tijelom, svojim ponašanjem, pa i mišljenju o samoj sebi. Bila sam previše stidljiva i povučena i imala sam užasan strah od javnih nastupa. Kada sam počela, korak po korak raditi na sebi, shvatila sam da je veliki dio te mržnje nestajao i da se predodžba o meni samoj promijenila. I tu dolazim do onog čuvenog klišeja – ako želiš da te drugi vole, nauči prvo voljeti sebe. Ali, ciljaj da budeš bolji. Ne zbog drugih, zbog sebe.
Hajde, priznajte si. Koliko ste puta rekli ono čuveno počet-ću-sutra? Pa se sutra pretvori u počet ću idući tjedan, idući mjesec, iduću godinu. I onda novi brojevi pokucaju na vrata i prvog siječnja svi magično postajemo potpuno novi, bolji ljudi. Da, baš.
Postoje trenutci u životu u kojima i najjači od nas posustaju, a kako onda mi ostali ne bi? Ustali smo se već i previše puta i uvijek za taj jedan mislimo da je zadnji, da više ne možemo. Tada se osjećamo potpuno usamljeni i napušteni, baš kao da se cijeli svijet okomio na nas i kao da nitko ne vjeruje u naš uspjeh. Upravo su ti trenutci ključni za naš put, jer oni su ti koji određuju tko će nastaviti, a tko posustati. Oni su tu da nam pokažu koliko smo zapravo snažni i što sve možemo pretrpjeti.
Copyright © 2022 Andrea Tomić