Uspavan
Processed with VSCO with hb2 preset

Uspavan

«Kad bi zauvijek zaspao ovaj grad, baš kao u bajci prekriven trnjem i travama, sve dok se ti ne vratiš; a vratit ćeš se znam. I sve dok tvoja ruka ne dotakne moj dlan.»

Pjesma: Daleka obala, Kurve

Nebo je bilo obasuto zvijezdama. Bezbroj malenih, svijetlih točaka u daljini kao savršen kontrast  tamnome plaštu koji se nadvio nada malenim, iskvarenom planetu zvanom Zemlja. U jednom su se malenome gradiću nalazili još manji ljudi, svaki od njih na prvi pogled toliko običan i ni po čemu izdvojen iz mase. Na uglu jedne od ulica nalazio se i maleni trošni prostor koji je nosio naziv kafića, iako je više ličio na najobičniju birtiju. Imao je, doduše, nekoliko stolova, ali ljudi su se uglavnom okupljali oko šanka. Klasičan prizor, već mnogo puta viđen. Umorni, ljuti ili jednostavno ljudi željni pića sjedili bi poredani jedan kraj drugoga. Samci, najčešće. Njihov odnos poznata tišina. Viđaju se iz dana u dan, svatko okovan vlastitim problemima, i nitko dovoljno voljan da pokrene razgovor s bilo kim drugim.

0 Comments

grad zvijeri