Scenarij broj jedan: Dotični je muškarac baš loša osoba i godinama najčešće nije ni za koga mario. Možda je alkoholičar, često ima tetovaže (koje se iz nekog razloga uvijek pripisuju karakteru ovakvih osoba) i ide iz veze u vezu bez previše osjećaja. A tada upozna nju. Krhku djevojku koja je navikla živjeti po nekakvim pravilima, a sada misli da može dotičnoga muškarca pretvoriti u bolju osobu. Ovaj je nježan kada je s njom, ali grub prema drugima jer je posebna. Dovoljno je nekoliko izljeva nježnosti i ovaj muškarac se pretvara u pravog dobricu.

Scenarij broj dva: Snažna i fatalna žena za kojom se najčešće svi okreću. Često udana i s djecom, ali život joj se mijenja kada počne varati muža s nekim užasno zgodnim likom. I muž u toj priči uopće nije više bitan, činjenica da ga vara još manje, jer ovaj drugi lik je baš, ali baš zgodan. Zvuči poznato?

Nemojte me krivo shvatiti, ne kažem da takve priče ne izlaze iz ovih konvencija, a ne govorim ni da su te priče uvijek loše. I ja znam nekad pisati nešto što prati sličan obrazac i ne mislim da je to negativna stvar. Tisuće i tisuće ljubavnih priča, vjerojatno barem polovica, govori o nezdravim vezama. Od ludila koje je 50 nijansi dovelo, pa preko serijala After (Poslije svega) nastalog po priči o članu poznatoga benda, internet je preplavljen pričama koje se bave baš takvim vezama. Priče o „lošim dečkima“ postale su gotovo zaseban žanr, a jasno mi je zašto ljudi vole čitati takve.

I sama volim ponekad pročitati, a i napisati nešto u tome stilu. Likovi s lošim osobinama jednostavnu su mi zanimljiviji za pisanje. Kompleksniji su za proučavati, za karakterizirati, a i najčešće znaju ispasti puno realniji nego oni savršeni dečki kojima se druga polovica priča zna baviti. Znate, oni koji uvijek znaju što da kažu i nemaju ni jednu manu?

Uvijek sam za pronalaženje balansa u svemu, pa tako i u karakterizaciji. Ne vjerujem da postoji puno isključivo loših ili isključivo dobrih osoba, iako je zanimljivo vidjeti i takve krajnosti. U svakom slučaju, to nije ono o čemu vam sada idem pisati.

Još jednom napominjem da ne osuđujem gore navedene obrasce priča ni tako karakterizirane likove. Danas je ionako teško napisati nešto što barem u nekom pogledu nije već napisano. Povijesni su romani najčešće slični jedan drugome, distopijski isto prate barem neke obrasce, itd. itd. Stvar je u tome da su ovakvi romani o kojima danas pišem najčešće puni toksičnih veza. I to je u redu, stvarno je, jer u pitanju je priča. Samo zato što nam se sviđa neki lik, ne znači da opravdavamo njegove akcije.

Problem nastaje kada sam autor počne na neki način promovirati gore navedene veze, ili čitatelji jednostavno vide to na drugačiji način. Svaka djevojka koja čita odjednom želi takvu lošu osobu uza sebe jer je baš u toj priči zgodna i poželjna i zbog toga su svi loši postupci opravdani, zar ne?

Ovakvi parovi često prekidaju i mire se tisuće puta jer se ne mogu odvojiti jedno od drugoga. Priznajem, zanimljivo je promatrati i opisivati ovakve likove, ali to ne znači da bi trebali priželjkivati da se takvo nešto dogodi nama. Pročitala sam tisuće komentara ljudi koji žele baš takvu vezu i baš takvog muškarca. To je ono što meni ne ide u glavu, jer ne mogu shvatiti kako netko želi muškarca koji je prema svima drugima smeće ili ženu koja će prevariti vlastita muža? Ovo su, naravno, stereotipi i samo primjeri jer sam iste koristila i gore.

Nadalje, takve priče znaju i biti pisane poprilično lošim stilom, što mnogima ne igra ulogu, ali ovdje iznosim isključivo svoje mišljenje, a meni je važan stil pisanja. Više o ovoj temi pisat ću uskoro, a sada sam ju samo htjela spomenuti.

Česte su i priče o nasilnim vezama ili o vezama u kojima jedna strana kontrolira drugu. Sve je to sakriveno pod veo ljubavi te je kontrola na neki način opravdana jer ova prva osoba previše voli ovu drugu, pa ne želi da ju itko drugi ima. Ponavljam, priča koja je možda zanimljiva za pratiti i svakako su zanimljivi likovi, ali mislim da je bitno da čitatelji vide da su takve veze nezdrave i donose bol, a da nisu nešto što trebaju priželjkivati. Nasilje i kontrola nikada ne bi trebali biti nešto opravdano.

Za svakoga je pisca vjerojatno poprilično izazovno napisati nešto ovakvo, jer potrebno je napisati o nezdravoj vezi, ali bez da ispadne da i sami promoviramo takve. Često sam čitala knjige koje su se barem u jednom svome dijelu bavile nekom vrstom nasilja ili kontrole u vezi, a nerijetko je u pitanju bilo i silovanje. Zbog toga su autore znali napadati da promoviraju nešto od toga, što je vjerojatno daleko od istine. Jer zaista, ako autor napiše odvratnu scenu silovanja, zar nije logičnije da time želi to pokazati kako je to nešto užasno što treba osuditi? Naravno, interpretacije ovise o čitateljima, ali zbog toga su autori često optuženi.

Moj odgovor nakon svega je ipak ne, autori najčešće ne žele promovirati ovakve veze. Pisanje o lošim osobama ne znači da su autori takvi. Ovakve knjige ne pokušavaju prikazati svoje glavne likove kao heroje, već istražuju toksične veze i loše izbore.

Postoje i iznimke, često sam vidjela i takve. Istini za volju, kada sam odlučila napisati ovaj post, zapravo sam se više htjela usmjeriti baš na njih. Neki autori često nisu ni svjesni da je veza koju opisuju zapravo nezdrava i da bi u stvarnosti možda donijela puno patnje jednoj od strana.

Iako percepcija čitatelja igra poprilično važnu ulogu, isto je tako bitno kako autor prezentira svoju priču. Kada ja pišem o nečemu ovakvome, pristupim priču s psihološke razine i pokušavam pokazati da je taj lik loš i da bi svatko trebao biti svjestan toga. Nažalost, postoje i one knjige koje su više nego nezdrave fantazije spisateljica koje vjeruju da pišu o bogovima. One i same promoviraju takve veze, stvaraju tisuće nepoželjnih i užasnih situacija, a na kraju njihovi likovi ostanu skupa, sve završi sretno i ispadne da svi mi trebamo tražiti baš takvoga muškarca, jer to u njihovoj glavi više nije nešto loše. Ovo su priče kakve ja izbjegavam u širokom luku.

Na kraju još jedna poruka autorima: Nemojte da vaši čitatelji misle da su ovakve veze poželjne. Znam da na to velikim dijelom i ne možemo utjecati, ali previše se osoba, ponajviše mladih djevojaka, i ovako upušta u toksične veze s kretenima. Onda i ostaju u takvima jer ih osoba previše privuče. Svjedočila sam nekima, nikada nisu dobro završile. Nemojte da ih vaše priče navedu da misle suprotno.

Andrea Tomić

Studentica engleskog i hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Zaljubljenica u pisanje, čitanje, fitness, cvijeće i sve što je pastelno roze boje. Autorica tri objavljena romana i blogerica u nastajanju.

Odgovori

grad zvijeri

%d blogeri kao ovaj: